Milo je profesor istorije i građevinski inžinjer. Oba fakulteta je studirao uporedo u Skoplju. Građevinski fakultet nije diplomirao iako je položio sve ispite jer se suočio sa nekoliko smrtnih slučajeva u kratkom periodu u porodici.

U potrazi za poslom Milo se našao u Tivtu 1976. godine i tu ostao do danas.

Od stabilne porodične situacije i kuće pune knjiga (brojala je njegova biblioteka 3.300 knjiga, kaže Milo) do života na ulici put je dug i pun neizvjesnosti. 

Ovaj zaljubljenik u knjigu danas, kako sam kaže, ne može ni novine sebi da kupi. 

Njegova sudbina je zainteresovala sugrađanku Ljiljanu Mitrović koja je informisala Banku hrane o životu ovog čovjeka.

Mila je Ljiljana kaže gledala godinama kako boravi na jednoj klupi u parku. Ta klupa se nalazi u centru grada i mnogo ljudi tuda cirkuliše.

To je bilo njegovo mjesto gdje je sa nadom čekao da ga neko pozove da radi fizičke poslove kako bi zaradio za život. I uspijevao je neko vrijeme od svog rada plaćati smještaj i hranu.

Od prije nekoliko mjeseci je to postalo nemoguće.

Sva imovina koju ima mu je stala u nekoliko kesa. Pored njega u jednoj od njih je uvijek alat kako bi odmah bio spreman za rad ako zatreba.

Kako vrijeme prolazi, sugrađanaka Ljiljana se zabrinula kako će čovjek preživjeti zimu na ulici.

Milo Lazović je državljanin Crne Gore i nalazi se na birou rada, godinama. 

Nikakvih primanja nema i do unazad sedam-osam mjeseci je uz pomoć svog rada uspijevao da plaća sebi smješta . 

U nemogućnosti da radi u svojoj struci Milo se edukovao za mnoge poslove, tako da je danas u stanju da uradi sve građevinske i sve majstorske poslove (zidanje, malterisanje, armiranje, šalovanje, struju, vodu, pločice, bravariju...). 

On traži posao od koga bi mogao da živi i plaća smještaj. 

Milo kaže da se ne sjeća kada je imao da pojede dva obroka dnevno.

"Moj život se sastoji u nošenju četiri, pet kesa i torbice u kojoj je alat (kliješta, šafciger, čekic, makaze i sl ). i spavanju ispod crijepa u podkrovlju jedne kuće. Želim da radim jer sam naučen da se samo od rada i znoja može pošteno živjeti. Na žalost, ja nisam jedini beskućnik u Tivtu. Ja sam uvijek pomagao drugima koliko sam moga, dobrovoljni sam davalac krvi više puta. Zahvalan sam svima koji će meni pomoći da prevaziđem probleme u kojima sam se našao", kaže Milo.

Banka hrane je Milu poslala konzerviranu hranu i osnovna higijenska sredstva . 

Milu je pomoć potrebna u svemu: smještaj, posao, hrana, garderoba, obuća, frizersko- brijačke usluge, sistematski ljekarski pregled, usluge stomatologa...

Svi koji žele i mogu pomoći mogu dobiti kontakt Mila Lazovića putem telefona Banke hrane na broj 069- 495- 680,  putem e maila [email protected], ili u inboxu na Facebook stranici Banke hrane Crne Gore