Zakon o slobodnom pristupu informacijama u Skupštini Crne Gore donesen je iz samo jednog razloga. Da spriječi ćutanje administracije i omogući javnosti uvid u rad državnih organa. Zakon koji je stupio na snagu februara 2013, navodi  rok od osam dana u kojem državni organ mora da odgovori na, od njega, traženu informaciju. Kao nadzorni organ u primjeni ovog Zakona navedena je Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.

Žalbe na nepoštovanje Zakona o slobodnom pristupu informacijama od strane različitih državnih organa gotovo su svakodnevne. Kako bi smo provjerili koji su to državni organi koji se oglušuju o  taj zakon  poslali smo uredan dopis, kako nam je sugerisano, predsjedniku savjeta Agencije, tražeći da nam se odgovori na nekoliko pitanja. Prvo je bilo- Koliko se poštuje Zakon o slobodnom pristupu informacijama?

Ostala nećemo ni pominjati jer za tim nema potrebe. Dopis, kojim  smo od Agencije koja vrši nadzor nad sprovođenjem Zakona o slobodnom pristupu informacijama, tražili odgovor na ovo pitanje poslali smo 16. Oktobra. Dakle, prije više od mjesec  tražili smo odgovor i još ga nijesmo dobili. Ili je to što još nijesmo dobili odgovor na pitanje koliko se poštuje Zakon o slobodnom pristupu informacijama, ustvari odgovor Agencije.  Vjerovali ili ne, odgovara nam se ćutnjom.

Ukoliko Agencija koja vrši nadzor nad sprovođenjem Zakona o slobodnom pristupu informacijama, na pitanja o sprovođenju tog zakona ćuti više od mjesec , onda je besmislen i sam zakon i onaj koji ga nadzire. Jer kako drugačije tumačiti odgovor koji nijesmo dobili.

Kada  državni organ u duhu ovog zakona ne odgovara, onda se građanin može žaliti na njegovo ćutanje. A kome god da se žali to uvijek dođe do Agencije, jer je sva nadležnost u drugom stepenu data  Agenciji kao nezavisnoj instituciji.  Prošle godine  su u Agenciji imali 1 700 takvih predmeta.   

U martu ove godine, na javnoj tribini o primjeni ovog zakona u Tivtu, predsjednik Savjeta Agencije Muhamed Đokaj je istakao da je najvažniji problem sa kojim se susreću, neozbiljnost shvatanja i da će boljoj praksi doprinijeti rad Upravne inspekcije koja treba da istražuje organe koji ne daju informacije. Tada sui z Agencije naveli da zabrinjava podatak da tokom 2 godine i pored velikog broja zahtjeva nijedan slučaj oglušenja o zakon, nije sankcionisan, ali se u Agenciji nadaju da će takva praksa brzo biti promijenjena. Neka krenu od sebe.