Štitna žlijezda proizvodi niz hormona, a najvažniji je tiroksin (T4) koji djeluje na metabolizam. Kako se T4 sve više proizvodi, gotovo svaka ćelija u tijelu povećava brzinu kojom obavlja svoj posao, uključujući i srce koje kuca brže pod uticajem T4. Nasuprot tome, kada pada nivo T4, metabolizam se usporava. U idealnom slučaju, tijelo održava savršen nivo T4 hormona, i savršenu brzinu metabolizma.

Najčešći poremećaji štitne žlijezde su označeni sa previše proizvodnje T4 hormona (hipertireoza) ili premalo (hipotireoza). Simptomi odražavaju prebrzi ili prespori metabolizam. U zavisnosti od toga kako je ozbiljna neravnoteža, simptomi mogu biti suptilni, a stanje godinama neotkriveno. Čak i gore, ljekari mogu jednostavno da ne primijete simptome.

Hipotireoza, smanjeni rad štitne žlijezde, je njen najčešći poremećaj. Usporen metabolizam može da se odražava kao zatvor, obilnije menstruacije, debljanje, smanjenje apetita, letargija, depresija, kognitivni problemi, umor, suva koža, nepodnošenje hladnoće ili bolovi u mišićima. Pojedini pacijenti imaju različite simptome koji se razlikuju po svojoj težini.

Hipotireoza može uzrokovati neplodnost tako da sprečava ovulaciju, čak i kada su menstruacije redovne. Žene kojima hipotireoza nije dijagnostifikovana imaju povišen rizik od pobačaja. Pa čak i žene s hipotireozom kojima se rad štitne žlijezde stabilizuje lijekovaima, treba pomno pratiti. Metabolizam se povećava za vrijeme trudnoće i često štitna žlijezda ne može da drži korak.

Neke žene s premalo aktivnom štitnom žlijezdom mogu da imaju povišeni nivo prolaktina, hormona koji podstiče proizvodnju majčinog mlijeka. Višak prolaktina može otežati začeće i spriječiti ovulaciju. Hipotireoza može dovesti do problema s luteinskom fazom. Luteinska faza se javlja u drugoj polovini menstrualnog ciklusa i traje od ovulacije do menstruacije. Normalno traje od 12 do 16 dana. Ali ako luteinska faza traje kraće od deset dana, doći će do problema s plodnošću jer neće doći do sekrecijske transformacije sluzokože materice.

Kod hipertireoze, štitna žlijezda postaje preaktivna i metabolizam radi prebrzo. Znakovi hipertireoze uključuju češće stolice, gubitak težine, nepravilne cikluse, povećan apetit, nesanicu, nervozu, drhtanje ruku i lupanje srca.

Jedan čest uzrok hipertireoze je Gravesova bolest, autoimuna bolest koja utiče na cijelu štitnu žlijezdu. Bez obzira na uzrok hipertireoze, rezultat ponekad može biti prestanak ovulacije i neplodnost. Ako žena s hipertireozom uspije da zatrudni, postoji opasnost od pobačaja ili smrti ploda.

Poremećaji štitne žlijezde lako se otkrivaju s nekoliko jednostavnih testova krvi koji mjere nivo hormona štitne žlijezde T4 (tiroksin) i TSH (stimulirajući hormon štitne žlijezde). TSH djeluje kao termostat, proizvodi ga hipofiza i reguliše funkciju štitne žlijezde. Nivoi ovog hormona takođe mogu da postanu previsoki ili preniski, jer hipofiza pokušava da nadoknadi prebrz ili prespor rad štitne žlijezde.

Tu je i test krvi koji provjerava prisutnost antitela štitne žlijezde. Visok nivo tih antitijela je tipična za bolest štitne žlijezde koja se zove Hašimotov tiroiditis (sindrom), što uvijek rezultuje hipotireozom. Hašimotov tiroiditis je klasifikovan kao autoimuna bolest, jer se tijelo okreće protiv sebe, stvarajući antitijela koja napadaju ćelije štitne žlijezde i usporavaju proizvodnju hormona štitne žlijezde.

Ako je štitna žlijezda premalo aktivna, ljekar će prepisati neki oblik sintetičke verzije hormona. Kod pretjeranog rada štitne žljezde neki oblici terapije funkcionišu na način da uspore izlučivanje hormona štitne žlijezde. Radioaktivni jod u suštini usporava proizvodnju hormona. Radioaktivni jod ne može se koristiti kod žena koje su već trudne.

Među raznim prijetnjama plodnosti, poremećaji štitne žlijezde su svakako najlakši za prepoznati i liječiti. Uz pravilnu terapiju i redovne ljekarske kontrole, moći ćete da imate normalnu trudnoću i zdravo dijete.

Izvor: Centarzdravlja.rs