Mnogi turisti prilikom posjete Tajlandu budu iznenađeni kada vide koliko se lokalno stanovništvo zabavlja. Bilo u vidu blagog začikavanja, pametne igre riječi ili nekog komičnog gesta, sanuk uvijek karakterišu dobroćudnost i element društvene harmonije. 

“Sanuk se jednostavno ne može prevesti . Riječ ’zabava’ ne može da obuhvati magiju i jedinstvenost ovog aspekta tajlandske kulture”, navodi američki antropolog Vilijam Klausner koji već decenijama živi u Tajlandu. 

Sanuk najviše dolazi do izražaja tokom novogodišnjeg festivala Songkran, koji se održava od 13. do 15. aprila i naziva ‘najvećom vodenom bitkom na svijetu’. Naravno, ne bez razloga. Ukoliko tada izađete napolje, rizikujete da budete pokvašeni od glave do pete, bilo od strane djece koja mašu vodenim pištoljima ili odraslih koji ulice zasipaju vodom iz kofe.

Foto: Mark Fischer / Flickr.com 
 

Porijeklom budistički festival, Songkran predstavlja jednu veliku proslavu zabave. U Tajlandu je najvažniji praznik, i ni u jednom drugom dijelu Azije se ne slavi kao u ovoj zemlji. 

“Ako nema sanuka, nije vrijedno ničega. Ljudi će čak napustiti dobro plaćen posao jer nije zabavan”, kaže Sumer Džumsai, jedan od najboljih tajlanskih arhitekata. 

Praktično orijentisane Zapadnjake ova pojava intrigira, naročito kad saznaju da Tajlanđani koriste još jedan neobičan termin – ‘len’. ‘Len’ označava igru, a opisuje razne aktivnosti poput akademskih istraživanja ili poslovnih sastanaka, aktivnosti koje se u zapadnom svijetu povezuju sa svime, samo ne sa igrom i zabavom. 

Ova naizgled kontradiktorna dinamika može se primijetiti u svim kancelarijama Tajlanda – radnici se neprestano šale, ali se posao nekako, ipak, na kraju obavi. 

“Amerikanci, na primjer, za razliku od nas svoju zabavu shvataju vrlo ozbiljno. Mi ne vjerujemo u taj mentalitet ‘težak rad, dobra zabava’ (eng. work-hard, play-hard). Ovdje nije tako napeto kao u Americi”, kaže Džumsai.

 

Foto: Thinkstock

Sanuk takođe predstavlja odbrambeni mehanizam, onaj koji omogućava da se izborimo sa teškim stvarima ili trenucima u životu. Osmgeh Tajlanđana je mnogo kompleksniji nego što stranci to shvataju. Tačno je da se smiju kada izražavaju sreću ili zahvalnost, ali se smiju i kada pokušavaju u sebi da zadrže negativne emocije. Oni će se smiješiti i tokom konflikta, pa i na sahranama. 

Korijen ove usmjerenosti ka zabavi možda se krije u religiji. U pitanju je budistička nacija, a sanuk je budistički koncept - podsjetnik da ništa na ovom svijetu nije vječno i da treba živjeti u trenutku. 

Koncept najsličniji sanuku bio bi mai pen rai, koji se najčešće prevodi kao ‘bez brige’, ‘nije važno’ i ‘nema problema’ u smislu ‘nema veze, i to će proći’. U pitanju je životna filozofija koja vrednuje harmoniju, izbjegava sukob i prepoznaje, na vrlo budistički način, da je sve u životu prolazno.

Foto: John Shedrick / Flickr.com 
 

Tajlanđani možda neće u kancelariji biti efikasni kao Amerikanci, ali njima to nije bitno, oni više vrednuju neke druge stvari. Ova stremljenja smanjuju tenziju i ublažavaju agresiju. Ukoliko se, na primjer, u Tajlandu pijana osoba ponaša neumjesno ili provocira, ljudi će je ignorisati, umjesto da se sukobe sa njom. Mai pen rai. Nije važno. 

To, naravno, ne znači da su Tajlanđani sve vrijeme srećni ili da zabava može služiti kao zamjena za težak rad, već da je moguće unijeti zabavu i u ‘ozbiljnije’ aktivnosti. Ne da bi se tine umanjila njihova ozbiljnost, već da bi se ljudi podsjetili da namrgođeno lice i nabrane obrve ponekad ne vode ničemu drugom, osim borama.

B92