Na Tucindan se kolje prase ili jagnje, koje će se peći na Badnji dan, a jesti za Božić. Nekada se pečenica tukla - ubijala krupicom soli, kasnije ušicama od sekire, pa se onda, ubijeno ili ošamućeno prase ili jagnje klalo i redilo. Zato je ovaj dan nazvan Tucindan.

Pored praseta ili jagnjeta, neko kolje i priprema pečenu ćurku, gusku ili kokoš. Običaj vezan za klanje pečenice, ostao je vjerovatno iz stranih mnogobožačkih vremena, vezan za prinošenje žrtve. 

Na Tucindan, po narodnom vjerovanju, djecu ne valja tući, jer će cijele godine biti nevaljala i bolešljiva.

Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas obilježavaju i svetog Nauma Ohridskog.

Sveti Naum Ohridski bio je učenik svetih Ćirila i Metodija i jedan od Petočislenika, koji su najrevnosnije sarađivali sa apostolima slovenskim.

Rodom iz okoline Soluna, putovao je u Rim, gdje se proslavio čudotvornom moći kao i velikom učenošću.

Govorio je mnoge jezike, a po povratku iz Rima nastanio se na obalama Ohridskog jezera.

Dok je sveti Kliment djelovao kao episkop u Ohridu, sveti Naum je osnovao na južnoj obali jezera manastir, koji i danas krasi tu obalu, kao što ime sveti Naum krasi istoriju slovenskog hrišćanstva.

Oko svetog Nauma sabralo se mnoštvo monaha sa čitavog Balkana.

Sveti Naum je bio mudar učitelj, jedinstven predvodnik monaha, odlučan podvižnik, čudotvoran molitvenik i duhovnik.

Naročito se trudio da prevede Sveto pismo i ostale crkvene knjige sa grčkog jezika na slovenski.

Činio je čuda i za života i posle zemaljske smrti.

Njegove čudotvorne mošti, smatraju vjernici, i danas zadivljuju mnogobrojnim čudesima, naročito iscjeljenjima od teških bolesti, posebno ludila.

Sveti Naum se upokojio u prvoj polovini 10. vijeka.