Na Badnje jutro, u ranu zoru, pucanjem iz pušaka objavljuje se odlazak u šumu po badnjak. Badnjak sijeku isključivo muškarci, najčešće domaćin i najstariji sin, u rano jutro, prije izlaska sunca. 

Negdje se siječe jedan badnjak, negdje dva ili tri a ponegdje i devet, a negdje onoliko badnjaka koliko ima muškaraca u kući.

Prije sječenja se drvetu nazove „dobro jutro“, čestita mu se praznik i moli se da donese zdravlje i sreću porodici. Zatim se drvo posipa žitom, a u nekim krajevima mu se daruje kolač posebno spremljen za tu priliku. Drvo se ne smije dodirnuti golim rukama, pa čovjek koji ga siječe navlači rukavice.

Drvo se uvijek zasijecalo sa istočne strane jer je trebalo da padne na istok. Onaj ko je sjekao badnjak, trudio se „da se drvo ne muči“ tj. da se obori iz jednog udarca ili najviše sa tri. Ako drvo ne padne ni posle trećeg udarca, mora se kidati rukama jer više udaraca nije dozvoljeno.

Prvi iver koji se odvaja od badnjaka ima takođe magičnu moć. Pazilo se da ovaj iver ne padne na zemlju, pa je sa onime ko siječe badnjak išao još jedan muškarac da uhvata prvi iver. Stavljanjem prvog ivera od badnjaka u karlicu vjerovalo se da će pomoći da se u njoj skuplja kajmak debeo kao iver, ili, ako se stavi na košnice onda niko neće moći pčelama da naudi, a vjerovalo se i u ljekovitost vode u kojoj je prvi iver potopljen pa su je oboljeli pili radi ozdravljenja.

Kada se domaćin vrati iz šume i donese badnjak tj. badnjake, prisloni ih na kućni zid a tek sa prvim mrakom se badnjak unosi u kuću i stavlja na ognjište. 

Pred veče domaćin unosi badnjak i slamu u kuću. Kuca na vrata, a kada ukućani pitaju Ko je? Odgovara Badnjak vam dolazi u kuću. Potom mu domaćica otvara i obraćajući se badnjaku govori Dobro veče badnjače!. Domaćin stupajući desnom nogom preko praga unosi badnjak u kuću, i pozdravlja ukućane riječima Srećno vam Badnje veče, na šta ga ukućani otpozdravljaju sa Bog ti dobro dao i sreće imao, dok ga domaćica dočekuje sipajući po njemu žito iz sita.

Badnjak se cjeliva, maže medom i stavlja na ognjište. Kada je badnjak stavljen na ognjište, prema njemu se moralo ponašati kao prema živom biću: kitili su ga zelenim granama, ljubili, ali i prelivali vinom, posipali žitom, itd.

Djeca „džaraju“ vatru odnosno grančicama raspaljuju i čačkaju vatru izazivajući pregršti varnica i iskri govoreći koliko iskrica toliko parica, pilića, košnica ... nabrajajući svu stoku i živež čije se blagostanje priželjkuje.

Badnja večera je posna trpeza/posna, ali je trpeza bogata. Treba da obiluje jelom i pićem da bi i nova godina bila rodna i puna izobilja.

Naši preci su mnoge događaje predviđali prema vremenskim prilikama na neki veliki praznik. Tako postoji vjerovanje da će svaki plod koji se okopava motikom uroditi ukoliko pada kiša na Badnji dan ili Božić.

Jake emocije treba da budu samo one pozitivne, pa je veoma važno da se na Badnji dan pomirite sa nekim sa kime ste u svađi ili da oprostiti nekome ko se o vas ogriješio.

Sve dugove ili pozajmljene stvari treba vratiti na Badnji dan, dok za Božić ne valja davati stvari na zajam jer postoji vjerovanje da će se tokom cijele godine stvari samo iznositi iz kuće.

Stari pravoslavci su insistirali da se za Badnju večeru priprema neparan broj jela. Nekada sujeverje, danas je postao običaj prisutan u većini porodica.

U nekim krajevima se vjeruje da će djevojke i momci koji prespavaju na slami posutoj za Badnje veče sanjati budućeg supružnika.

Na Badnji dan i Božić valja raditi one stvari koje su nam zadavale probleme tokom godine, kako bismo ih u narednoj lakše savladali.