„Blizu četiri decenije Jovanović je prisutan na književnoj mapi Crne Gore. Kao pjesnik, dobitnik je nagrade „Risto Ratković“, najznačajnijeg crnogorskog priznanja iz oblasti poezije za knjigu „Kenotaf“ 2006. godine. Ovaj pisac dao je značajan doprinos crnogorskoj književnosti i književnoj kritici. Posebno valja istaći njegov decenijski rad na izučavanju i afirmaciji grupe mlađih crnogorskih pisaca kroz paradigmu „crnogorskog književnog urbaniteta“, kako glasi naslov njegove književno-kritičke knjige, objavljene 2005. godine. Bitan je i njegov doprinos artikulisanju crnogorske kulturne i političke istorije u odnosu na sadašnjost. Radovi o toj problematici objedinjeni su u knjizi „Libroskopija“ objavljenoj 2002. godine... ...Zato i nagrada Božo Bulatović između ostalog ide u ruke čovjeka kojemu je kao i Bulatoviću životna vertikala ispisana slovima slobode, etike i mudrosti. To je vertikala koja se u izvoru crnogorske kulture i državnosti iznova snažila i svojim djelom uzvišeno doprinosila bogatstvu identitetskih biljega crnogorske kulture i crnogorske državnosti...“ – navodi se u obrazloženju Žirija koji je radio u sastavu dr Lidija Vukčević, mr Željko Rutović i Bogić Rakočević.

Od ove godine, odlukom Savjeta, svečanost uručenja Nagrade obogaćena je i praksom da dobitnik javnosti podnosi besjedu, pa je Jovanović tom prilikom rekao sljedeće: „Draga mi je ova nagrada. Bliska mi je! Ona ima veliku etičku,  estetičku i amblematičnu nacionalnu vrijednost. I bez nje, ja sam bio nagrađen od Boža Bulatovića, samim višedecenijskim poznanstvom sa njim i njegovim duhom i davnašnjim  identifikacijama moje malenkosti sa Božom kao čovjekom i piscem, intelektualcem...Božo Bulatović je bio, takođe, pisac koji nije bio egocentrik . Bio je, zapravo, spreman da sve crnogorske pisce pusti ispred sebe ako su već smatrali da im je tamo mjesto bez i grama sujete. A bio je, i ostao pisac, čija književna škrinja je, tako reći, posmrtno otkrivena, iako već prejudicirana, kao nacionalna dragocjenost. Sad sam, evo,  nagrađen  priznanjem koje nosi ime čovjeka u čije djelo sam vjerovao  od prvog susreta sa njim; ime čovjeka koji mi je bio drag ; koji mi je bio prijatelj i učitelj; i čovjeka koji me uvažavao toliko da sam se pred njegovim mišljenjem osjećao i ugodno i neprijatno. Prije svega, zbog  toga što je to dolazilo  od čovjeka  izuzetne lucidnosti, otmenosti, obrazovanosti, čovjeka koji je u sebi nosio i crnogorsko ognjište i evropske vidike; čovjeka koji je znao što je književnost i čovjeka koji je svojevremeno imao neprikosnovenu književnu riječ na širem jugoslovenskom prostoru.I čovjeka koji je Njegoša vidio izbliza.

„Bulatovićevo književno djelo pripada njegoševskoj, zogovićevskoj i lalićevskoj vertikali crnogorske literature,  a samim  tim i jugoslovenske. Od sada je Božo Bulatović  i javno dio moje biografije“ – zaključio je ovogodišnji laureat Borislav Jovanović.

Podsjećamo da su priznanje koje nosi ime Boža Bulatovića, stvaraoca koji je ostavio izuzetno djelo od značaja za istorijski, društveni, naučni i kulturni razvoj Crne Gore, dosad zadobili Čedo Vuković, Radoslav Pajković i Milorad Stojović.