Čak i u 1960. mnogi parovi su dočekali prvu bračnu noć bez ikakvih seksualnih iskustava. Seks u ono vrijeme nije trebalo da pruži užitak ženama i uvijek je predstavljao izvor mogućih neprijatnosti. 

"Suprug često može da olakša prvu bračnu noć supruzi tako što će da nađe nekakav posao koji mora da obavi dok se njegova mlada priprema", napisao je psiholog i bračni savjetnik dr Kliford R. Adams u časopisu Moderna mlada 1952. godine. 

"Može čak i da joj predloži da se vrati za 15-20 minuta, što će joj ostaviti dovoljno vremena da ga dočeka u krevetu kad se vrati". Naravno, mlade supruge nije trebalo da očekuju previše, upozorio ih je Adams. 

"Mnoge mlade supruge ne dožive orgazam na početku braka i ne bi trebalo da se brinu zbog toga", napisao je Adams i naveo kako je u jednom istraživanju manje od 25 odsto žena priznalo da su doživjele orgazam u prvih nekoliko nedjelja braka. 

Adams je opisao i kako izgleda vođenje ljubavi. Naime, nakon zagrijavanja nekoliko trenutaka, bili bi spremni za koitus.
"U prvim danima braka, ovo bi se trebalo izvoditi nježno. Međutim, poslije nekoliko dana može da uživa u ljubavi bez granica. Bračni parovi ne bi trebalo da zaborave koliko je važan klimaks jer se na taj način smanjuje stres". 

Godine 1950. je objavljena i detaljna, ilustrirana "Enciklopedija seksa" u kojoj su prikazani i pomalo bizarni dijagrami u kojima se ženski polni organi upoređuju s onima od kokošaka. Jedan od najvažnijih savjeta u knjizi je bio da za vrijeme seksa partneri ne bi trebalo da zaborave da dišu! 

U priručniku "Kad se vjenčate" iz 1953. godine sociolozi Evelin Duvall i Reuben Hill pokušali su da objasne mladićima zašto ih ponekad dobre djevojke "izazivaju, iako nisu spremne da idu do kraja". Kao glavnog krivca za takvo ponašanje, naveli su nepredvidljivu žensku požudu. 

"Ženski seksualni odgovori su toliko opšti i raspršeni da one često ni same ne znaju da su uzbuđene, te su vrlo često potpuno nesvjesne da svojim ponašanjem uzbuđuju mladiće i prelaze granice koje u stvari ne žele da pređu." 

Kako supruga da učinite srećnim 

Ako želite da vam suprug bude zadovoljan, zaboravite na seksi veš i inteligente rasprave. Stručnjaci iz 50-ih smatrali su da brak nikad ne bi preživio ako bi muškarac bio praznog želuca. A kako se to ne bi dogodilo, žene bi uvijek trebalo da paze da naprave "poštenu večeru". 

"Društveno okupljanje, poslijepodnevni čaj, štogod, nije opravdanje da večera ne bude na vrijeme spremna kad suprug dođe kući nakon napornog radnog dana", napisao je A. H. Tyere u svojem široko prihvaćenom priručniku iz 1951. - "Seksualno zadovoljstvo i srećan brak". 

Međutim, nije bilo dovoljno skuvati fini obrok, nego su žene trebalo da održavaju i određene standarde. Jedan od njih je bio savršeno ispeglani stolnjak i lijepo uređena spavaća soba sa finom posteljinom. 

Žene koje su pak "konstantno pripremale nejestivu hranu, hladnu i bezukusnu, koju su servirale na kuhinjskom stolu preko kojeg su raširile tek kuhinjsku krpu, ne bi trebalo da ostanu iznenađene ako im je suprug često telefonirao iz kancelarije kako bi ih obavijestio da je zatrpan poslom i da neće stići kući na večeru". 

S obzirom na to da je bilo jako teško razvesti se, postojalo je mnoštvo savjeta kako produžiti trajanje braka. Obično su žene bile te koje su morale usrećiti muškarce, a to je svakako isključivalo bilo kakvo prigovaranje. 

"Iako muškarac može dugo slušati prigovore, vjerovatno to neće zauvijek trpjeti. Njemu je potrebna tišina kako bi pronašao svoj mir i učinio život podnošljivim, pa nemojte da to traži van kuće. A mogao bi". 

Uz to, žena je morala da sluša muškarca kad bi joj se obraćao, a nije pomagalo ni ako nije bila posebno zainteresovana za ono što joj je on objašnjavao. 

Sve u svemu, bez obzira na brige, kako bi očuvale svoj brak, za žene je bilo najpametnije da ćute. 
Godina 1950. bila je izuzetno popularna i čitana kolumna sa savjetima nazvana "Može li se spasti ovaj brak". U njoj je Teta Agonija odgovarala zbunjenim čitateljkama, rekli bismo danas, suludim savjetima. 

Jedna žena je 1957. pisala o tome kako ju je suprug, koji se kasno vratio s poslovnog puta udario. "Kad me suprug zlostavlja pred djecom ili me ponižava pred komšijama, samo se želim da se sklupčam i umrem". 

Teta Agonija joj je na to pak samo odgovorila: "Ako želite miran porodični život, morate da naučite da suprugu date ono što mu treba iz braka i na taj mu način pomognete da kontroliše svoj temperament." 

Ako bi pak imala tako sjajnog muškarca koji bi je izvodio u restorane, žena je imala dvije uloge: da zna svoje mjesto i pazi kako sjedi. Nije smjela ništa sama da naruči (ni čašu vode), već je to činio muškarac, jer je on, naravno, znao najbolje što joj treba.

Superžena