Kako je ispričao za Večernje novosti, zvao je Lidiju telefonom, ali joj je bio neprekidno isključen. Nije prijavljivao nestanak policiji, jer mu, kaže, ni na kraj pameti nije bilo da joj se nešto loše desilo.

Beogradski list piše da je Lidijino i tijelo Boranina Ljubiše Veljkovića (54) pronašla  policija u Ljubišinom stanu, 17. jula, pošto su komšije prijavile da se osjeća neprijatan miris. Policiji su ispričali da mu je ona bila nevjenčana supruga i da se doselila mjesec dana ranije. Sjutradan je uhapšen i ubica Zoran Milojković (51), inače Ljubišin kućni prijatelj, koji je te večeri sa njima sjedio. Kad je Lidija otišla da spava, Milojković je prišao Veljkoviću iza leđa i iz čista mira ga nekoliko puta udario čekićem po glavi. Potom je na isti način ubio i Lidiju...

Igor Isaković je kazao Novostima da je sa Lidijom bio u braku četiri i po godine i da su se vjenčali 1. jula 2011. u Kotoru.

- Taj čovjek iz Bora je tražio pomoć u kući i ona je otišla kod njega da radi. Ja sam bio bez posla i loše smo stajali finansijski - priča nam Igor, tvrdeći da ga žena nije napustila i da se nikada nisu sukobljavali.

Igor kaže da zbog Lidijine smrti prolazi kroz najteži period u životu. 
- Grize me savjest što tad nisam imao neki plaćeniji posao, jer onda ona ne bi morala da odlazi iz Kotora da radi - kaže Igor. 
- Jedva sam plaćao sobu u kojoj sam tad živio, a skoro ni za hranu nismo imali. Kad je već našla posao u Boru, rekao sam, hajde nek ostane neko vrijeme.

- U martu prošle godine smo došli kod mojih roditelja u Smederevo. Posle nekoliko dana, ja sam se vratio u Crnu Goru, a Lidija je otišla u Belgiju. Kako za dvije nedelje nije uspjela da nađe posao, vratila se u Smederevo kod moje drugarice i tu je u oglasima vidjela da penzioner iz Bora traži pomoć u kući. Zvala me je kad je otišla kod njega da radi i bila je zadovoljna platom i smještajem. Mislili smo ostaće nekoliko mjeseci...

Igor, koji je postao crnogorski državljanin, kaže da se Lidija u Crnu Goru, u Kotor, doselila 2008. godine. Tu su se tri godine posle i upoznali, a onda i vjenčali.

- Nije uspijevala da sredi papire, pa je posle tri mjeseca morala da izlazi iz države i odlazila bi kod svojih u Veles - nastavlja priču Igor. - Ja kod njih nisam nikada išao, niti sam ih poznavao. Imala je tamo roditelje i sina i kćerku iz prvog braka. Prvi muž joj je preminuo. Znala je da ostane dva-tri mjeseca i da pozove samo jednom. Kad je tako odlazila nismo se često čuli. Živjeli smo opušteno, nismo "davili" jedno drugo i lijepo smo se slagali.

Igor kaže da mu nikako nije jasno zašto ga niko nije potražio i javio mu za Lidijinu smrt. 
- Ona je imala makedonski pasoš i crnogorsku zdravstvenu knjižicu na kojoj su pisala oba prezimena - navodi Igor Isaković. 

- Na kraju sam uspio da preko "Fejsbuka" nađem njenog sina i on mi je prije mjesec i po dana rekao da je Lidija ubijena u Srbiji i poslao mi link televizijskog priloga o ubistvu. Pošto radim u pekari, tek sam sad uspio da dobijem pet slobodnih dana i krenuo sam u Zaječar u sud i tužilaštvo da vidim šta se sve desilo, šta je motiv ubistva, a onda ću u Makedoniju da joj posjetim grob.

Izvor:Novosti