Najbogatijih 80 osoba na svijetu kontroliše oko 1.9 triliona dolara, što je svota kojom, s druge strane, upravlja 3.5 milijardi siromašnijih ljudi. Globalna nejednakost i dalje je vruća tema jer nije jednostavno prihvatiti činjenicu da se nalazimo u donjih 99 odsto. Štaviše, pokret "Occupy" je 2011. godine osnovan upravo iz tog razloga. 

Mnoge ljude koji ne posjeduju ogromna materijalna bogatstva zgražava jedan odsto najbogatijih koji 'pišu nepravedna pravila globalne ekonomije koja blokira našu bolju budućnost'. 

Da li je istina da smo žrtve ili smo jednostavno preslabi da sami stvorimo svoje bogatstvo, pa želimo dio onoga što su određeni ljudi postigli sopstvenim snagama? Iako volimo da mislimo da su svi najveći bogataši naslijedili svoje bogatstvo, to važi samo za njih 11. Ostalih 69 do svog imetka je došlo samostalno. 

Umjesto da se ljutimo na bogataše i očekujemo da podijele svoje bogatstvo s nama, običnim smrtnicima, bolje bi bilo da obratimo pažnju na to što oni rade, a mi ne, kako bismo možda slijedili njihove korake.

1. Bogati vjeruju u zakon prihoda

Bogati vjeruju da će im biti plaćeno tačno toliko koliko su doprinijeli tržištu. Drugim riječima, ako su stvorili neki proizvod koji drugi žele i potreban im je, oni očekuju da im drugi u skladu s time i plate. 
Siromašni ljudi često misle da svi treba da budu isto plaćeni, bez obzira na ono što dobijamo iz nečijeg rada. S takvim mentalitetom, inovacije ne bi postojale, siromašni bi i dalje bili siromašni, ali bogati ne bi postojali.

2. Bogati su usredsređeni na prilike, a ne prepreke

Postoji priča o prodavcu cipela koji je došao u daleku zemlju u kojoj niko nije nosio cipele. Prodavac je pokušavao nešto da proda, ali lokalno stanovništvo nije obraćalo pažnju na njega, pa je odlučio da ode. Dok je odlazio, naišao je na kolegu kojem je rekao da ne mora ni da se trudi jer tu niko ne nosi obuću. Kada je ovaj to čuo, oduševio se: "Niko ne nosi cipele? Znači da ću svakome u gradu prodati bar jedan par! Koja sreća da sam naletio na ovo neotkriveno tržište!" 
Sve je stvar perspektive. Siromašni često vide prepreke i brzo odustaju, dok bogati vide prilike i zalaze u oblasti o kojima drugi i ne sanjaju.

3. Bogati se povezuju s pozitivnim, uspješnim ljudima

Bogati ljudi znaju da je sve u stavu. Ako se druže s ljudima koji se stalno žale na loše vrijeme, vladu i ekonomiju, i oni će početi da rade istu stvar. Ali ako se okruže ljudima koji konstantno pričaju o uspjehu, šansama i pozitivnim stvarima, vjerovatno će na svijet početi da gledaju iz sasvim drugačije perspektive. 
Kao primjer uzmite građane SAD-a i imigrante, od kojih imigranti imaju četiri puta veće šanse da postanu milioneri od onih koji su tamo odrasli, i to zato što SAD posmatraju kao zemlju mogućnosti.

4. Bogati su spremni da promovišu sebe i svoju vrijednost

Oni se ne plaše da drugima kažu koliko su odlični u tome što rade, i uglavnom nisu nimalo skromni, niti sramežljivi. Iako i siromašni ljudi mogu da budu sjajni na više polja, oni često sami umanjuju svoju vrijednost (ili zato što im nedostaje samopouzdanja ili zato što ne vole ljude koji se hvale). A drugi zato smatraju da nemaju vještine, ili da su prosječni.

5. Bogati ljudi nadrastu svoje probleme

Siromašni ljudi vide problem, pripišu ga lošoj sreći i odustanu. Bogati se suoče s njim, razmišljaju o mogućim rješenjima i ne odustaju. Rade sve dok ga ne riješe.

6. Bogati žele sve, dok siromašni misle da mogu da dobiju samo jednu stvar

Ekonomisti su osmislili termin 'oportunitetni trošak', što znači da, ako odaberete jednu stvar, automatski gubite neku drugu. Tako razmišljaju i siromašni ljudi. Ako imaju određenu svotu novca, oni misle da mogu da je potroše na jednu ili drugu stvar, ali ne obje, što zvuči logično. Ali bogati se fokusiraju na to kako da dobiju obje. 
Na primjer, ako bogata osoba želi i sladoled i žvakaće gume, od kojih svaka stvar košta pet dolara, koliko ona i posjeduje, neće kupiti nijednu od te dvije stvari, nego pakovanje od 24 čokoladice koje košta pet dolara. Zatim će izaći pred školu i prodati svakom djetetu po jednu čokoladicu po cijeni od 50 centi. Tako će zaraditi 12 dolara. Na kraju će moći da kupi sladoled, žvake i ostaće joj dva dolara.

7. Bogati su usredsređeni na neto vrijednost, a ne na platu

Siromašni ljudi razmišljaju o tome koliko dnevno zarade, dok bogati ljudi znaju da to nije bitno. Možete svaki dan da zarađujete mnogo, ali ako ne naučite kako da zadržite nešto od tog novca, na kraju ćete završiti bez ijednog dinara. Ako se fokusirate na neto vrijednost, imaćete više prilika i moći ćete i u budućnosti da 'obrnete' više novca, piše Business Insider.

8. Bogati stalno uče i rastu

Mnoga današnja djeca misle da je potrebno da odrade tek onoliko posla koliko je potrebno da dobiju diplomu, pa više neće morati da pročitaju nijednu knjigu do kraja života. Ako ne promijene mišljenje, vjerovatno će ostati siromašni. 
S druge strane, bogati kao da gladuju za znanjem jer znaju da, što više toga nauče, imaju veće šanse da uspiju. Prosječni milioner pročita jednu knjigu iz područja publicistike mjesečno, zato što želi da 'raste' dok ne postane osoba kakva želi da bude. Prosječna siromašna osoba ne čita, pa djeluje kao da bogati konstantno uče i rastu, a siromašni misle da sve znaju.

9. Bogatima ne smeta da idu težim putem

Siromašni često ostanu siromašni jer idu lakšim putem. Na primjer, mogli bi da rade za 10 dolara na sat u skladištu lokalne prodavnice u kojoj bi mogli da nauče mnogo toga o vođenju posla od pametnog poslovođe. Ali, njima se to čini premalo, pa radije odaberu da za 300 dolara na sat da diluju marihuanu. Teži put je mogao da ih učini uspješnim poslovnim ljudima, ali oni su odabrali put koji ih vjerovatno vodi u zavisnost i zatvor. 
Bogatima ne smeta da krenu težim putem, jer razmišljaju na duže staze. Trenutno im može biti teško, ali oni razmišljaju o tome kako današnje iskustvo može da im pomogne u budućnosti. 
Imajte u vidu da biste i vi, ukoliko se fokusirate na stvari na koje se fokusiraju bogati ljudi i radite isto što i oni, mogli jednog dana da postanete uspješni i bogati.

B92