Prema pronađenim fosilima, pauci skakači su stari oko 400 miliona godina, i vjerovatno predstavljaju "lozu" koja je izašla iz mora, ističu stručnjaci. 

Prva vrsta pronađena je u Markovom ponoru u koji se uliva rijeka Lika i ima tijelo dugo svega do jedan milimetar. Druga u Špilji u kamenolomu Tounj kod Ogulina i doseže 1,2 milimetra tjelesne dužine. 

Većina pauka skakača poznata je po tzv. furki, posebnom organu na zadnjem dijelu tijela pomoću kog mogu skočiti nekoliko stotina puta više od svoje visine, što ih čini jednim od najboljih skakača u životinjskom svijetu. 

Ti organizmi su prisutni gotovo svuda u svijetu, ali su uprkos tome relativno slabo poznati. 

Procjenjuje se da bi u svijetu moglo biti oko 50 hiljada vrsta pauka skakača, a sigurno je poznato i opisano oko 8.500 vrsta. Jedan od autora teksta, Marko Lukić iz Zagreba, kaže da je u Hrvatskoj do sada zabilježeno oko 110 vrsta i podvrsta pauka skakača, od čega dvadesetak podzemnih. Neke vrste žive na vrlo uskom području i spadaju u ugrožene. 

Mnoge vrste pećinskih pauka skakača još nisu naučno opisane, kaže Lukić i dodaje da su nedavnim istraživanjima otkrivene nove, na čijim naučnim opisima tek treba da se radi. 

U Hrvatskoj su istraživanja vezana za ove životinje dugo bila zanemarena. Svega po jedan odnosno po dva teksta objavljena su sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka. Marko Lukić je prvi autor iz Hrvatske koji se bavi paucima skakačima, a „zanat“ je „ispekao“ kod Luisa Deharvenga, vodećeg svjetskog stručnjaka, zaposlenog u Prirodnjačkom muzeju u Parizu. 

Vrsta Neelus cvitanovici, nazvana po karlovačkom biopeleologu Hrvoju Cvitanoviću, nađena je kasnijim istraživanjima na više mjesta u Lici i Dalmaciji, a druga, Neelus lackovici, nazvana po zagrebačkom speleološkom istraživaču i edukatoru Damiru Lackoviću, za sada je poznata iz 14 pećina iz Ogulinsko-plašćanske zaravni.

Dnevnik.hr