Kao glavni međunarodni aerodrom u Izraelu, radi se o velikoj i sočnoj meti za mnogobrojne radikalne grupe. Možda ne iznenađuje činjenica da sigurnosna služba na aerodromu doživi između 50 do 70 incidenata dnevno, ali itekako iznenađuje činjenica da tih incidenata nisu svjesni ni putnici na aerodromu, ni mediji.
Nijedan avion sa ovog aerodroma nije bio otet i raznesen
Na Ben Gurionu putnici ne skidaju cipele, ne oduzimaju se flašice sa vodom, ne rade se detaljni pregledi prtljaga, putnici ne moraju da prolaze kroz masovne detektore, ali posljednji napad dogodio se prije više od 40 godina, kada su pripadnici japanske Crvene armije, pristigli iz Rima, bombama napali druge putnike u prostoru za dolaske.
Nijedan avion koji je poletio sa Ben Guriona nikad nije bio otet niti raznesen.
Kako uspijevaju da postignu toliki nivo sigurnosti?
Službenici na aerodromu Ben Gurion ne traže bombe i noževe, oni tragaju za lošim namjerama.
Dok na američkim ili evropskim aerodromima službenik gleda u monitor i tražiti skriveno oružje ili eksploziv, u Tel Avivu će vas gledati u oči i postavljati pitanja koja su psiholozi dizajnirali kako bi izazvali reakciju kod terorista.
Teroristi se po pravilu ne boje smrti, ali se boje da će biti uhvaćeni. Teško je nositi bombu sa sobom i ostati miran, a ispitivači na Ben Gurionu reaguju na znakove nervoze.
Sumnjive šalju na sljedeći nivo gdje se intenzivnije ispituju, gdje bolje istrenirani stručnjaci razdvajaju potencijalno opasne od običnih ljudi koji su nervozni zbog leta, kašnjenja ili nečeg trećeg.
Višestruki krugovi zaštite
Ben Gurion se takođe oslanja na višestruke krugove zaštite, prvi susret sa osobljem aerodroma događa se više od kilometar daleko od terminala, gdje se na kućicama provodi prvi kratki intervju sa putnicima dok su još u vozilu.
Prolaze kroz još nekoliko krugova zaštite, dok na kraju ne stignu do svog aviona. Dok ne prođu prva dva kruga, ne nalaze se u blizini većih grupa ljudi, obrnuto od većine američkih i evropskih aerodroma, gdje svi putnici stoje u masovnim redovima za sigurnosni pregled, koji su idealne mete za bombaše samoubice.
Izraelske službe sigurnosti oslanjaju se i na kvalitetne obaviještajne podatke, sve agencije imaju direktnu komunikaciju sa aerodromima, i redovno osvježavaju liste traženih i sumnjivih osoba. Agenti koji ispituju putnike nalaze se i na "check-in" šalterima na drugim aerodromima sa kojih kreću El-Alovi letovi za Ben Gurion. Nekoliko puta već su zaustavili ili uhvatili potencijalne teroriste koji su prošli redovne sigurnosne provjere na drugim aerodromima.
Putnici koji ne privuku posebnu pažnju ispitivača mogu od kućica pred aerodromom do svog terminala da dođu u samo 25 minuta, što je vrlo kratko vrijeme, rijetko viđeno u vazdušnom saobraćaju. Sa druge strane, takav nivo sigurnosti zahtijeva brojno i vrlo dobro obučeno ljudstvo, koje ne dolazi jeftino.
Radi se o rješenju koje bi sigurno podiglo cijenu vazdušnog saobraćaja u Evropi, i znatno usporilo proces ukrcavanja putnika. Dok kroz Ben Gurion godišnje prođe oko 11 miliona putnika, kroz britanski Hitrov prolazi gotovo šest puta više. Bilo kakvo rješenje primjenjivo na evropske aerodrome zahtijevalo bi njihovo prilagođavanje kako bi se na složeniji način obradio isti broj putnika koji sada prolazi kroz njih.
Jutarnji.hr
Komentari