"Biti ili ne biti - ni jedno, ni drugo, sioranovska paradigma Hamletove rečenice koja je provokacija na osjećaj fantastičnog tragizma, mjere i dubine sunovrata ljudske civilizacije iskustveno i dokumentovano slikane ratovima i holokaustom. Naslijeđenim plemstvom duha iz te centraloeuropske, centripetalno izražene poetike, preokrenuo je Kiš u Biti ili ne biti – i jedno i drugo. I život i smt... Život i smrt posmatram sa fusnotom, zvezdicom, noć kojoj se nadam uopšte, umesto moždane polulopte – zvezdana (Cvetajeva – Kiš, prepjev).
U pozorištu živim ovaj život računajući na mudrost i snezibilitet literature. U godinama 1991 – 1995, koje su ustoličile napore za preigravanje beznađa, do danas kada zajedno sa saradnicima, ronim po dubinama jedne literarne biografije, preigravam osjećaj da je beznadežno rasuto plemstvo duha, viruelizacije virtuelnog, da sadržaj gubi smisao. Predmeti prelaze u muzej istom brzinom kao oduvijek. Pozorište je moćno u sublimiranju poetika zvuuuka i slika, to jest, jezika.
Predstava Post scriptum je u težnji da hemijom proizvede hemiju ... to je "samo" hemija govorila je Ognjenka …dok smo bili mladi prožeti "hemijom", pogotovo tada, 80’tih smatrali smo je dijelom prirode...opet, Danilo je bio tu negdje, sve je to djelovalo... činilo se beskonačno. Ako je već nestala priroda od livada i bilja koje vrijedi čuvati, herbarijum koji je postao samo čudna i strana riječ... hemiju koja miriše tijelom savremenika, onih svevremenih, ja bih da pravimo u malim ličnim laboratorijama sa ljudima koje volimo s ovu i onu stranu... smrti."
(Izvor:RTCG)
