Želim da vam priznam nešto: Više ne mogu da nabrojim sve žene sa kojima sam izlazio, spavao, blejao i na koje sam padao. Ne smatram da je problem da odvojimo neko vrijeme kako bismo istražili svoju seksualnost, ali i kapacitet da volimo. Međutim, vremenom možete izgubiti razlog da nastavite istim putem. Stalno govorite sebi da su svi posebni, ali duboko u sebi znate da su to gluposti. Da su svi posebni, niko ne bi bio poseban.

U trenutku kada sam preispitivao sebe da li je najveća ljubav mog života zaista bila najveća ljubav mog života koju mogu da pronađem, sjećam se da sam mislio da je potrebno da odvojim malo vremena da istražujem. Trebalo mi je vrijeme da se zabavljam, imam seks, da se opustim i živim život.

To sam i učinio.

Provodio sam se kao da sutra ne postoji. Da li žalim zbog toga? Ponekad. Ne žalim za upoznavanjem svih tih djevojaka. Ali mi je žao što sam mislio da i je potrebno nešto što mi zaista nije trebalo.

Toliko sam želio da isprobam sve da sam odlučio da okončam nevjerovatnu vezu. Prihvatio sam mladalački i krajnje naivan život do vrha napunjen testosteronom.

Grad koji je bio moj dom davao mi je sve što mi je potrebno. Tu su bili modeli, plesačice, striptizete, studentkinje…

Život je bio dobar, dođavola, ja sam bio sjajan. Sve dok se nisam opametio. Nekim muškarcima je seks dovoljan. Ne svima, ali dobrom broju njih. Možda čak i većini.

Većina njih ne traži više zato što ne razumiju da im je potrebno više. Ali vremenom, svi dolazimo do istog zaključka, ma koliko seks bio sjajan, masturbacija je bolja.

Prije nego što krenete da odmahujete glavom misleći da u životu ima važnijih stvari od seksa, želim da znate da se u potpunosti slažem sa tim. Oduvijek sam vjerovao u to. Bio sam romantična duša cijelog svog života.

Konstantno sam u potrazi za djevojkom koja će biti ljubav mog života. Međutim, to nije promijenilo činjenicu da sam osjećao kao da nisam iskusio dovoljno toga. Mislio sam da postoje brojne stvari koje me tek čekaju, da je trava zelenija u tuđem dvorištu. Želio sam da se poigram i na drugim livadama.

Nije me vodila želja za seksom, ali nisam ni bio dovoljno mudar da znam šta sam tada imao, umjesto što sam razmišljao o onome šta mogu da imam.

Bio sam toliko blizu, toliko prokleto blizu savršenoj vezi. Ali nije bila prava. Mi nismo bili pravi. Ne da nismo bili stvoreni jedno za drugo, već jednostavno nismo bili pravi ljudi – nismo postali ljudi kakvi tek treba da budemo.

Nismo bili spremni za ono šta smo pronašli jedno u drugom. I nisam samo ja bio kriv. I ona je imala svoj dio krivice.

Moja ljubavna priča nije jedinstvena. Vjerovatno mnogi mogu da se poistovjete sa mnom. Nisam poseban. Da, bilo je sjajno. Bilo je nevjerovatno. Imalo je tonu potencijala. Ali nije bilo posebno.

Posljednja decenija mog života bila je jedna velika lekcija.

A ono što sam naučio jeste da na kraju postoji samo jedna razlika između osobe sa kojom si se zabavljao i osobe koju želiš da oženiš.

U pitanju nije hemija. Nije fizička privlačnost. Nisu poslovi koje imate, niti vaša ljubav i vjerovanje. Najsmješnije od svega jeste činjenica da većina ljudi ove stvari smatra za osnovu veze.

Da, važno je kakva je osoba vaš partner – ali samo za tu početnu varnicu. Kakve ste osobe pomaže vam da se zaljubite jedno u drugo, ali to ne utiče na to da li ćete uspjeti.

Dakle, šta tražim kod osobe koju ću oženiti?

Želim nekoga ko je zaista otvoren i svestran. Osobu koja može da se distancira od svojih stavova i vjerovanja i posmatra stvari objektivno. Razumijem da vam sve ovo ne izgleda pretjerano impresivno, ali griješite. To je sve.

Problem sa ljudima leži u činjenici da svi mislimo da je ono u šta vjerujemo ispravno. Ali većinu vremena griješimo. Većinu vjerovanja koja imamo su zapravo mišljenja. Teorije. Misli koje ne razumijemo ali pokušavamo da ih prodamo kao istinu.

Ovo možda i ne izgleda kao problem kada smo sami, ali sve je drugačije u vezi. Tada više niste jedini, već dio cjeline, mini društva. A kao i u svakom društvu, stavovi i mišljenja se razlikuju. Dolazi do svađa i grešaka. A vrlo često izgovorimo i nešto što zaista ne mislimo. A moja žena mora da bude otvorena prema toj realnosti.

Ono što od žene tražim je mudrost. Mora da bude dovoljno mudra da zna da naša vjerovanja nisu kraj priče. Mora da shvata da se veza gradi, a ne pronalazi. Mora da gleda svijet kroz brojne nijanse sive, a ne isključivo kroz crnu i bijelu.

Kada pronađete djevojku koja će vam pomoći da vidite svijet kao realnost koja se stalno mijenja, onda niste pronašli pravu šansu za vezu.

Pronašli ste nekoga ko je dovoljno mudar i fleksibilan i ko se neće zapetljati u svim trivijalnostima koje život sa sobom nosi”, završava svoju ispovijest ovaj iskreni momak.

Avaz