On smatra da bi Krivokapić na taj način, umjesto da bude smijenjen, bio u mogućnosti da podnese ostavku i nakon toga, sasvim izvjesno, uđe u strukture izvršne vlasti.

"Imajući to u vidu, mnogi su skloni da političko djelovanje lidera Socijaldemokratske partije posljednjih nedelja tumače kao rezultat dobro osmišljene političke strategije. Ja nijesam siguran da je to slučaj. Štaviše, smatram da je, upravo zbog dugog trajanja na mjestu prvog čovjeka Skupštine i, naročito, zbog svega onoga što je obilježilo istorijski period tokom kojeg je obavljao tu funkciju, Krivokapić bio u obavezi da se povuče već krajem januara, odnosno onog trenutka kada je postalo jasno da se njegova stranka našla u parlamentarnoj manjini", kaže Vuković.

On smatra da bi u politički konzervativnoj sredini kakva je Crna Gora takva njegova odluka bila dominantno doživljena ne kao poraz već kao izraz političkog dostojanstva.

"Dalje prolongiranje rješavanja ovog pitanja na način suprotan poslovničkim procedurama, po mom sudu, čini samo štetu Krivokapiću i opštem utisku o njegovom boravku na odgovornoj državnoj funkciji", kaže Vuković za Pobjedu.

Komentarišući usaglašeni, ali još uvijek nepotpisani sporazum o stvaranju uslova za fer i slobodne izbore, Vuković kaže da je u pitanju „vrlo neobičan politički aranžman koji, u osnovi, omogućava učešće u vršenju vlasti ne samo partijama koje su izgubile posljednje parlamentarne izbore, već i onima koje se pred biračima još uvijek nijesu ni pojavljivale".

"Hipotetički, svako udruženje građana u Crnoj Gori, bez obzira na to čime se bavi i koliko članova ima, moglo bi, na temelju pomenutog sporazuma, sasvim legitimno zahtijevati ulazak i na ovakav način rekonstruisanu Vladu. Pa ipak, činjenica da je, osim Demokratskog fronta, on prihvatljiv svim relevantnim političkim akterima, jasno ukazuje na to da nam je, kao političkoj zajednici, nešto slično očito bilo potrebno",  kaže Vuković.

On dodaje da to prije svega svjedoči o propuštenim šansama za demokratsku konsolidaciju Crne Gore u godinama nakon obnove nezavisnosti.

"U tom smislu, najveća odgovornost nesumnjivo leži na onim partijama koje su upravljale političkim razvojem naše države u posmatranom periodu i koje danas ne bi morale pristajati na podjelu vlasti s opozicijom mimo izbora da su na pravi način afirmisale značaj institucija i u većoj mjeri prilagodile političko djelovanje onim vrijednostima za koje se na nivou državne politike kontinuirano zalažu", smatra Vuković.