To je ozbiljan nedostatak kalcijuma u organizmu, metabolički poremećaj, usled kojeg koristim kolica i niska sam, piše Disabilityinfo .

Predrasude su najgore

Cijele generacije osoba s invaliditetom vaspitavaju se tako da im se bukvalno, kako kaže Snježana, suzbijaju nagoni.

– I te kako su nam potrebni ljubav, seks, potomstvo i sve što ide uz to. U nekim sjevernim zemljama su čak razvili neku vrstu servisa plaćenih ljubavnica kako bi većinom muškarci s invaliditetom ostvarili seksualne odnose. Koliko je ta praksa dobra, to je diskutabilno, ali sigurno je da ljudima pruža neku vrstu kompenzacije – priča Snježana koja se bori za ljudska prava i koja je postala prva žena u Srbiji koja je na sudu dobila spor protiv velike kompanije koja ju je diskriminisala.

Ipak, postoji dio ljudi s invaliditetom, među koje se ubraja i Snježana, koji se svim silama bore da vode normalan život, da vole, budu voljeni, da uživaju u seksu i osnuju porodicu.

– Neki imaju više, neki manje uspjeha. Puno je prepreka, neuspjelih pokušaja, osuđivanja njihovih partnera i partnerki, ismijevanja, javnog izrugivanja... sjećam se začuđenih lica nekih ljudi kada sam im saopštila da sam već vodila ljubav. Znam da su mislili da mi se to nikada neće desiti i prosto se ta tema preskakala, kao neka kazna ili usud – priča Snježana.

O ljubavi s nama pričaju kao da smo djeca

Često su je, dok je bila mlađa, pitali da li u „tim njihovim udruženjima“ ima i nekih ljubavi. Uglavnom su joj to pitanje postavljali na način kako se ono postavljalo predškolcima.

– Ja bih onda, pomalo zlobno, odgovarala da u udruženje idem da se borim protiv predrasuda, a da ljubav tražim svuda. Naravno, posramljeni, preskakali bi temu i odjednom ih je zanimala vremenska prognoza. Ali to ne treba da čudi, zato što se većini ljudi podrazumijeva da osobe s invaliditetom samo između sebe mogu da ostvare neke ljubavne veze, i to uglavnom platonske – kaže Snježana i dodaje i da se u udruženjima, baš kao i u svim sličnim malim zajednicama, rađa i ljubav, a ona zna nekoliko divnih parova koji imaju i potomstvo.

– Nikada nisam birala samo one partnere koji nemaju invaliditet, niti isključivala one koji imaju. Uveijk sam smatrala da je ljubav svuda oko nas – priča ona.

U pubertetu, kada se bude hormoni i javljaju prvi seksualni porivi, uglavnom je patila zbog neuzvraćenih simpatija i ljubavi.

– Kao i sve klinke, maštala sam o „princu, rumenoj dječici i kućici na moru“. Iako sam išla u školu gdje su bila djeca s invaliditetom, nekako sam se osjećala odbačenom i nepoželjnom. Sjećam se koliko sam srećna baš kao i sve klinke otišla na spavanje jedne večeri, negdje u sedmom razredu, kada sam dobila poljubac u obraz od prvog „dečka“ – priča Snježana.

Nikada neću odustati od potrage za srećom

Tokom fakulteta zanimalo ju je samo učenje, pa je Pravni fakultet završila u roku. Imala je po koju simpatiju, ali ništa ozbiljno. Tada je i shvatila koliko je fizički izgled važan u našem društvu.

– Moje poimanje mene kao žene bilo je skroz urušeno, upala sam u neku vrstu depresije i, da nisam potražila pomoć jedne divne psihološkinje, vjerovatno bih i danas o sebi mislila kao o bezvrijednoj lutki.

Tek negdje u dvadesetim ostvarila je svoju prvu ljubavnu vezu ili nešto što bi se time moglo nazvati.

Danas su, kaže, žene uglavnom svrstane u kategoriju prostog seksualnog objekta. Zavladala je neka hipokrizija na polju braka i porodice, ali kada su žene s invaliditetom u pitanju, onda je to još izraženije.

– U našem društvu su očekivanja od žena prevelika. Mi treba da budemo i lijepe, i pametne, i dobre supruge, ljubavnice, majke, da imamo dobru karijeru i ko zna šta sve ne. Čim se posumnja da neka od nas ne može sve to da iznese, baca se anatema – priča.

U odnosu na muškarce s invaliditetom, žene s invaliditetom, iako kaže da joj mnogi neće vjerovati, mnogo lakše dolaze do seksualnih partnera, ali izuzetno teško do ozbiljnih veza i braka.

– Bijesna sam na silne ponude za „kres“ varijante. Često mi kažu: „Eto, nisam još probao seks sa djevojkom koja koristi kolica“. Valjda sam im kao neko egzotično voće. Naravno, sve to treba da bude obavijeno velom diskrecije i tajni. Izgleda da im dođem kao neki eksperiment.

Snježana je do sada imala nekoliko ozbiljnijih veza. Sa jednim partnerom je i živjela, ali bilo je i nekih usputnih seksualnih avantura.

– U početku nisam pravila baš preveliku selekciju. Ponijeta ponudama kao potvrdom da ipak vrijedim kao žena, pristajala sam i na ne baš najbolje varijante. Međutim, većinu sam sama i svjesno odabrala i vodila u pravcu kojem sam željela. Nekada uspiješnije, nekada manje uspješno.

Igraću se sa životom

Snježana je svoje veze svrstala u kategorije.

– Prvo su bile one varijante „znaš, ti si super osoba i super prijateljica, ali...“ Onda su došle one „možemo da se viđamo, provodimo vrijeme zajedno, uglavnom u zatvorenom, uz puno strasti i nježnosti, ali da bude samo između nas“. Treće su „ti si super, lijepo nam je, dobra si u seksu, dobra si domaćica, super se provodimo sa tvojim prijateljima i lijepo mi je sa tobom uopšte, ali znaš, daj mi vremena da te upoznam sa mojim prijateljima i porodicom“. Naravno, vremena nemam na pretek, a onda ni strpljenja ni želje da čekam do besvijesti, tako da smo završili prije ikakvog upoznavanja sa ekipom. Naravno, bilo je pravih muškaraca koji su me cijenili i nisu se stidjeli da me vole – priča Snježana.

Nekako joj je ironično da, što je starija, sve više joj i otvorenije izlažu predloge i ponude od kojih joj se većina gadi.

– Sa godinama i moj ponos i samopoštovanje su sve veći. Zato sam odlučila da ću se na neki način igrati. Naravno, ne sa tuđim osjećanjima, već sa životom. Odabraću samo ono što stvarno želim i kad želim. Dobila sam potvrdu sebe kao žene, što bi se reklo, eto znam da i to mogu. Jedno znam, a to je da nikada neću odustati od potrage za srećom. Ako je pronađem, onda će to biti osoba koju ja izaberem, kad je ja izaberem i samo ako mi sa tom osobom bude prijao i seks i sve ostalo što čini lijepim zajednički život. Ako ga ne pronađem, opet ću uživati u životu i svemu onome što mi pruži. A mislim da sam sada na dobrom putu da to i ostvarim.

Osvojila je i svjetskog šmekera

Snježana je upoznala Pirsa Brosnana u avgustu 2014, kada je u Beogradu snimao film „November Man“.

– Divan čovjek. Prijatan, normalan. Rekla sam mu da moje ime na engleskom znači „Snow white“ i da mi još samo fale "patuljci". Smijali smo se do suza.