Berta Benc bila je i sama pionir u razvoju tehnologije na kojoj je radio njen suprug, što najbolje od svega oslikava anegdota iz 1888 godine. 

Jedne noći u avgustu, malo prije zore, izvukla se iz kreveta tako da je suprug ne primjeti, obukla se, sredila, i potom probudila svoju dvojicu sinova od 15 i 13 godina.

Svo troje zatim su se iskrali iz kuće, tiho izgurali prvi automobil na svijetu koji je njihov suprug i otac patentirao tri godine ranije i, kada su bili dovoljno daleko od kuće, uskočili u njega, upalili ga i krenuli na put do bake, odnosno Bertine majke. 

Da ih je primjetio, Karl bi ih, naravno, zaustavio. U pitanju je bilo 106 kilometara između Manhajma i Forchajma. Automobil na tri točka pokretao četverotaktni motor od 2,5 konjskih snaga, sposoban da postigne brzinu od 40 kilometara na sat. 

Njih troje morali su usput promišljeno da se zaustavljaju da napune gorivo jer je tada bilo moguće kupiti ga samo u apotekama, kao i da dopunjuju vodu za hlađenje, pa i rješavaju neke tehničke probleme u hodu. 

Berta se tu pokazala kao apsolutni poznavalac motora s unutrašnjim izgaranjem i automobila uopšte. U jednom trenutku, kada je automobil stao, odmah se sjetila da je rječ o pumpi za gorivo. Odblokirala ju je pomoću igle iz šešira i nastavili su dalje. 

U drugoj prilici se na jednom od mjesta stajanja dosjetila da bi kočnice mogla da sačuva od prebrzog trošenja tako što će nekog lokalnog majstora zamoliti da joj na brzinu napravi obloge, što je, dakle, njen izum. Prvu poštenu udaljenost troje “bjegunaca” uspjelo je da prevali do večeri, a sve sa ciljem da iznenade baku. Karl Fridrih Benc saznao je gdje se nalaze tek kada je te večeri primio od njih telegram. 

I nije se naljutio, naprotiv - znao je da je njegova supruga odličan vozač. Samo je odgovorio da mu što hitnije pošalju lance s automobila, da bi spremio svoj drugi automobil za predstojeće predstavljanje javnosti. Ona je tada imala 39, a on 43 godine. Jedanaest godina ranije stvari su, međutim, bile sasvim drugačije. Sudski izvršilac im je upao u kuću i zaplijenio sve što su imali. 

Tada se činilo da im nema pomoći i malo je žena koje bi trpjele toliki niz godina neuspješnjih poslovnih izleta svog supruga kao što je to Berta činila. Osim što ga je voljela još od 1869, kada su se upoznali, razlog što je ostala sa svojim suprugom bio je taj što je dobro razumjela njegove planove.

I sama zaljubljenik u tehnologiju, toliko da svojim roditeljima nije dozvolila da je pošalju u žensku školu, insistirala je na tome da uči prirodne nauke. Na kraju, ona je bila ta koja je od roditelja tražila da joj isplate i miraz i nasledstvo unapred, ukupno 4244 guldena, kako bi ih uložila u razvoj njihovog automobila. To je bio ogroman kapital za tako male korake u automobilskoj industriji - za taj novac bilo je moguće kupiti veliku vilu i ostalo bi ga još, za neke druge troškove.

B92