Netačna je i informacija da je poginuo prije tri ili četiri dana, jer vijesti o pogibijama, ne samo crnogorskih, nego i državljana drugih zemalja Jugoistočne Evrope, na ratištima u Siriji, Libiji ili Iraku, ako ikad i stignu, stižu, obično, u roku ne manjem od 20 pa do 40 dana, piše Pobjeda.
O tome mogu svjedočiti gotovo sve ojađene familije tragičnih žrtava vjerskog fanatizma, a Pobjeda se, svojevremeno, posebno bavila slučajem šestočlane rožajske porodice Salihović majke sa petoro maloljetne đece, čija je „glava“ izgubila glavu na jednom od ID-ratišta, prije skoro tri godine.
Prema nezvaničnim saznanjima, Mustafić je više od godinu dana boravio na ratištu u Siriji, a bio je jedan od ključnih ljudi za vrbovanje omladine sa ovih prostora, a u tamošnjoj vojsci imao je visoki čin.
On je, inače, peti crnogorski državljanin koji je poginuo na ID ratištima. Prvi je bio Podgoričanin Mirza Haklaj, zatim Damir Slaković, takođe iz Bara, Adis Salihović iz Rožaja i najmlađi osamnaestogodišnji Plavljanin Ernad Huseinović. Još se ne zna što je sa Damirom Babačaićem iz Petnjice i sa još najmanje petoricom njegovih „saboraca“ koji su prije više od dvije godine otišli prvo u Sarajevo, odatle u Tutin, a zatim u Kačanik, da bi se domogli najbliže i najsigurnije linije sa Sirijom, u Turskoj.
Komentari