Prolazeći Mirijevom, Dušan je ugledao pogrbljenu staricu kako, teturajući se pored puta, gura kolica puna stvari. Zaustavio je auto i ponudio se da joj pomogne, ne znajući u šta se upušta.

- Prošle subote u tom trenutku napolju je bilo 28 stepeni. Jedva sam je ubijedio da joj pomognem i krenuli smo, ne sluteći, da treba da guram kolica dva ili tri kilometara, od čega je polovina puta do njene kuće uzbrdo. Ja sam se umorio, a kako je njoj bilo ne smijem ni da zamislim. Ćaskali smo sve vrijeme puta, baka ima mizernu penziju, ne želi da prosi i izrazito je ponosna na to što pošteno zarađuje crkavicu, i ne pada joj teško tri sata pješačenja u jednom smjeru - napisao je ovaj Beograđanin, prenio je Blic.

U svojoj objavi na Fejsbuku Dušan je objasnio da ponosna starica, inače rođena Beograđanka, koja mu se predstavila kao "baka Draginja", svake subote i nedelje ustaje u četiri sata ujutu i tri sata gura kolica od svoje kuće na Mirijevu do pijace na Karaburmi, da bi na istu stigla u 7 ujutru i prodala cvijeće.

- Na kraju dana ona zaradi oko 500 dinara, nakon čega se ponovo vraća kući na vrh Mirijeva. Kad smo stigli do njene kuće, baka Draginja mi je čak izvadila hrpu novčanica od po 10 dinara da uzmem za sokić. Zahvalio sam se i vratio iste, ona mi je poželjela puno zdravlja, a ja njoj što manje ovakvih teških dana - završava mladi Beograđanin ovu priču o tužnoj sudbini jedne bake.