Na to pitanje odgovor daju astrofizičar Pol Sater s Univerziteta u Ohaju i Mark Boslou iz laboratorije Sandija. 

Oni su pretpostavili da svi ljudi treba da budu okupljeni na jedno mjesto, kako bi znali kada treba da skoče. 

Pod pretpostavkom da bi se svi dočekali na noge u isto vrijeme, zajednički udar oslobodio bi ogromnu količinu energije. 

Dio te energije bi apsorbovala obuća, ali bi ostatak završio u vazduhu i tlu. Udar bi bio bučan poput najsnažnije grmljavine i imao bi oko 200 decibela, što je dovoljno da probije bubne opne. 

U isto vrijeme osjetili bismo podrhtavanje tla. Skok u isto vrijeme pokrenuo bi zemljotres magnitude između četiri i osam, u zavisnosti od toga koliko udara apsorbuju cipele, a koliko tlo. 

Zemljotres magnitude četiri ne bi izazvao veće posljedice, a "osmica" bi sravnila sa zemljom sve slabije građevine, dalekovode, iskrivila pruge i srušila mostove. Pored toga, udar bi izazvao cunami sa talasima višim od 30 metara. 

Iako ovaj scenario zvuči apokaliptično, odnosi se samo na oblast na Zemlji na kojoj se nalaze "skakači". Ostatak ne bi primijetio nikakve velike promjene, a Zemlja bi nastavila da kruži svojom putanjom oko Sunca.

b92