„Pošto nijesam od onih koji će konstantno biti u medijima i pričati o svom slučaju, mislio sam da će biti dovoljno da svi oni koji razmišljaju o tome vide moju sreću i sve ono što sam uradio i što mi se dešava... Pričam o  najpozitivnijoj stvari – postati roditelj i da će to biti, na neki način i njima podstrek, pomoć i da će iz mog slučaja naučiti šta treba raditi dalje.

Apelujem na sve ljude koji razmišljaju o hraniteljstvu, a na prvom mjestu o usvajanju, da potraže stručnu pomoć u smislu razgovora u institucijama, kao što su centri za socijalni rad. Meni je to bilo od pomoći i ono što je, najbitnije da sami donesu tu najveću, po meni, odluku u životu. Naravno, uz podršku svojih najbližih, svojih porodica i da krenu...“, kazao je Sergej za Radio Slobodna Evropa.

UNICEF i Vlada tri godine sprovode kampanju kako bi uticali na povećanje broja hranitelja u Crnoj Gori. Tako bi se smanjio broj djece u institucijama i uticalo na podizanje svijesti o osnovnoj ljudskoj potrebi i pravu svakog djeteta da raste u toplom porodičnom okruženju

Inače, u Domu za djecu bez roditejskog staranja „Mladost“ u Bijeloj, jedinoj ustanovi te vrste u Crnoj Gori, trenutno boravi 96 djece. A od početka ove kampanje zabilježen je porast od 200 odsto djece smještene u nesrodničke hraniteljske porodice u odnosu na period prije kampanje. Što, kada se procenti prevedu u brojke znači da u hraniteljskim porodicama trenutno živi 373 mališana.

Situacija je nešto drugačija kada je o usvajanju djece riječ. Pa je u Crnoj Gori prošle godine usvojeno samo jedno dijete, a se za usvajanje prijavilo 12 bračnih parova.

Ne krijući zadovoljstvo zbog toga dosadašnjeg uspjeha kampanje i zbog toga „što se slika o hraniteljstvu i usvajanju djece iz dana u dan u Crnoj Gori mijenja“, Sergej Ćetković onima koji se još razmišljaju objašnjava da imaju na umu da je dječija i njihova sreća važnija od društvenih predrasuda.

„I da je njihova i sreća te djece bitnija od onoga 'što će reći ljudi' ili šta će se pričati po čaršiji. Tako da onima koji me, tim povodom, pitaju ili priđu na ulici, a bilo je toga više puta, kažem neki savjet i podijelim svoje iskustvo sa njima. I kažem da je moja sreća najbolje iskustvo, najbolji pokazatelj onima neodlučnim šta treba činiti dalje.

Ali ima i onih koji toliko tiho pričaju o tome jer se boje da to neko ne čuje, da pričamo uopšte o tome. Uvijek sam se trudio da ne slušam sredinu, da idem svojim putem i da sebe činim što srećnijim i ispunjenijim“, kaže Sergej Ćetković.

RSE