"Ti znakovi nisu isti kod svake osobe, ali postoji određena promjena na osnovu koje možete da zaključite da neko ne govori istinu. Potrebno je prvo da utvrdite kako ljudi izgledaju i kako se ponašaju kada (ne) govore istinu. Za to vam je potrebno oko 20-30 sekundi. Neki ljudi obično postanu nervozni, posebno kada ih ispituje policija, čak i ako govore istinu. Kada se uspostavi normalan razgovor, ideja je da postavljate otvorena pitanja i tražite znakove, promjene u verbalnom i neverbalnom ponašanju", rekla je Pamela Mejer, autorka knjige "Liespotting" i direktorka privatne firme Kalibrejt, koja obučava policijske službenike. 

Kada lažu, ljudi obično promjene način govorenja i gramatiku, pa će koristiti jezičko udaljavanje. 

"To se na primjer vidi u rečenici Bila Klintona 'Nisam imao seksualni odnos s tom ženom, gospođicom Levinski'. Lažljivci će cjepidlačiti, odbijati da odgovore, promijeniti temu ili ton, buniti se zbog pitanja, pa i podići ruke dok se bune", dodala je Mejerova. 

Takođe, potrebno je da tražite nebitne informacije koje isto mogu biti ključne u odavanju. 

"Policija će ispitivati na preskok i vraćati vas unazad. Postoji mit da je vrpoljenje znak laganja, ali nije tačno. Neki ljudi se prirodno unervoze ili zalede. Ključ je promjena, ne specifična akcija. Ako je to nešto što se dogodi na licu, to se može desiti u bilo kom dijelu lica", istakla je Mejer.ova 

Posebnu pažnju posvetite osmjehu osobe. Iskreni osmjeh se vidi u očima, lažni samo na usnama. Ako je osmjeh takav da je nakrivljen samo jedna ugao usne, lažljivac obično misli da se izvukao iz situacije.

Klix.ba