I da se razumijemo, nije to tako smao kod nas. Više Amerikanaca zna ko je Kim Kardašijan nego Harper Li, a Britanci su, shvativši fascinaciju poznatima, svoju kraljevsku porodicu počeli da tretiraju kao holivudske zvijezde, kako bi poljuljana monarhija, zahvaljujući interesu javnosti, opstala. 

Prema jednoj njemačkoj studiji, svaki treći čovjek mašta o tome da je poznat, a razlog, suprotno vjerovanju, nisu moć i novac, već osjećaj pripadanja - želja da imamo prijatelje i da nas vole. I što je kod osobe izraženija potreba za pripadanjem, više će maštati o slavi. Ako već ne može da sama postane poznata, identifikovaće se sa onima koji jesu i "gutaće" njihove živote servirane na naslovnim stranama tabloida. A na njima, slavni nas mame životom kao na filmu. Dok se mi svako jutro pospani klackamo u pretpranom autobusu da bismo osam sati radili za "robovlasnika" koji će nam možda dati platu, oni nas gledaju tako savršeni, bezbrižni i nasmijani sa naslovnih strana, uzvikujući "Život je lijep". Zato najviše i uživamo kad im je teško i pate jer znači da su isti kao i mi. 

Ovo su potvrdili i kineski istraživači proučavajući efekte slušanja tračeva o poznatima na mozak. Skeniranje mozga pokazalo je da ispitanici najviše reaguju na negativne vijesti o poznatima, iako to nisu kasnije priznali u intervjuu. 

Ne treba zanemariti ni klasičnu ljudsku radoznalost, da zaviri iza ponuđenog. Čak i kad nas ne zanimaju Kim i Ceca, neće nam biti dovoljno da se divimo "Jeleni, ženi koje nema", već želimo da znamo da li je Andrić, dok je ispisivao ove strane, mislio na ženu svog prijatelja sa kojom se kasnije i vjenčao. 

Ima nešto i u evoluciji. Ljudi su društvena bića koja žive u okruženju gdje se isplati obratiti pažnju na one na vrhu socijalne ljestvice. A i drugi primati pažljivo posmatraju dominantne članove svoje grupe, kaže evolucioni psiholog Danijel Kruger sa Univerziteta u Mičigenu. Sa njim se slaže i Džejmi Tehrani, koji za ovu pojavu krivi naš mozak. Iako živimo u 21. vijeku, mozak radi po istom principu kao u davna vremena, pa misli da treba da poštujemo lidera grupe ili one koje vidi kao inovatore, a to su slavni. 

Da preokupacija životima poznatih nije nužno nezdrava, tvrdi Stjuart Fišer sa Univerziteta u Kaliforniji. U nekim slučajevima čak je korisna, kao kod ljudi kojima nedostaju socijalne vještine, pa ih interesovanje za poznatu osobu povezuje sa drugim fanovima, čime će ostvariti bar neku komunikaciju. Ali, treba voditi računa da se radoznalost ne pretvori u nezdravu opsesiju koja je, kažu psiholozi, češća među egocentričnim, impulsivnim i osobama promjenljivog raspoloženja. Takođe, ranjivi smo kad smo u procesu preispitivanja identiteta, pa ako izgubimo posao, razvodimo se ili imamo ozbiljne probleme, poznati nam postaju "slamka spasa". 

Novosti