On tvrdi da ga je jedan zvanični vatikanski egzorcista pozvao da prisustvuje stvarnom istjerivanju đavola u Rimu, a ono što je vidio, kako kaže, zauvijek ga je promijenilo, prneosi B92. 

Fridkin kaže da je bio začuđen time što su događaji tokom stvarnog egzorcizma bili slični onima iz filma. 

Ipak, iz Vatikana demantuju da je bilo ko od njihovih sveštenika ikad pozvao reditelja i tvrde da oni čak i nemaju egzorcistu, iako priznaju Međunarodno udruženje istjerivača đavola. 

Vatikanski prestavnik rekao je da je Fridkin možda pomiješao Vatikan sa nekom od katoličkih biskupija, ili drugom grupom. 

Reditelj, međutim, tvrdi da je prisustvovao nečemu što je u istoriji “vidjela samo nekolicina ljudi i što nikad nije fotografisano”. 

I sam je bio oduvijek fasciniran ovom temom i priznaje da je bio inspirisan stvarnom pričom kada je pravio film. 

“Čitao sam dnevnike ne samo sveštenika, nego i ljekara, medicinskih sestara i pacijenata u Bolnici u Sent Luisu gdje se dogodio taj slučaj”, kaže Fridkin. 

“Ubijeđen sam da je dječak bio posjednut. Nema drugog objašnjenja”, kaže on.