„Dragi Velimire, filmski oče Bato, veliki dobri čovječe, u cik zore 22. maja vijest o tvom odlasku zatekla me na snimanju. Preplanuli seljak na traktoru zastao je kraj našeg seta i hrapavim glasom rekao: 'Možete da snimate koliko hoćete, više vam ne vrijedi ništa, noćas je umro naš Bata'“, naveo je glumac Radoš Bajić u oproštajnom govoru na groblju.

On je kazao da je toga jutra šapatom kroz Srbiju, pa sve do Kine prostrujala vijest: „Valter nas je napustio“, i dodao: „Skamenjeni mukom i poštovanjem miliona koji ti se dive, nemi pred tvojim grandioznim djelom, teško prihvatamo istinu da nadalje moramo sami. Postiđeni pred tvojom dobrotom, humanošću i očinskom ljubavlju, preslišavamo se da li smo kadri da nastavimo tamo gdje si ti stao. Na svakom ćošku zemlje Srbije, od Vardara pa do Triglava, u svakoj bosanskoj vrleti, svuda i na svakom mjestu, čekaće nas po jedno čudo neviđeno, po jedna tvoja uloga.“

Govorom se od prijatelja i kolege Bate Živojinovića oprostio i glumac Dragan Bjelogrlić, koji je rekao da „veliki glumački sin srpskog naroda danas odlazi u vječnost“.

„Ne postoji mali narod, a da je imao tako velikog glumca kao što smo mi imali Batu. Postao je najveći davno i ostao najveći do samog kraja. Neponovljiv“, rekao je Bjelogrlić.

Kako je naveo Bjelogrlić, iako je Bata Živojinović „jedno vrijeme bio najpopularniji glumac na svijetu, iako je bio simbol velike Jugoslavije, bratstva i jedinstva, iako je bio institucija i autoritet, nikada nije bio nedodirljiva glumačka zvijezda“.

„On je bio samo i jednostavno Bata. Naš komšija kojeg smo sretali na pijaci, ulici, autobusu, domaćin koji je sa svojim seljacima u Koraćici pekao rakiju, delija koji je glasno govorio, glasno se smijao, glasno pjevao i nježno volio i čuvao svoju porodicu. Zato smo ga voljeli, poštovali i divili mu se“, kazao je Bjelogrlić.

Velimir Bata Živojinović rođen je 1933. godine. Pozorišnu akademiju u Beogradu upisao je 1954. godine, a u Beogradskom dramskom pozorištu bilo je njegovo prvo profesionalno angažovanje. Na filmu je debitovao 1955. godine, u filmu „Pjesma sa kumbare" reditelja Radoša Novakovića.

U svojoj karijeri, glumca koji je odigrao najviše uloga u istoriji jugoslovenske kinematografije, ostvario je više od 400 uloga na filmu i u serijama, među kojima je i 17 uloga u vesternima koje je Bata Živojinović snimao u Njemačkoj.

Jedan je od rodonačelnika "crnog talasa" u jugoslovenskom filmu, nastalog početkom šesdesetih godina.

Nosilac je brojnih filmskih nagrada za glumačka ostvarenja, a među njima su dvije Zlatne arene za najbolju ulogu na Jugoslovenskom festivalu igranog filma u Puli, za filmove "Kozara" i "Tri" i više nagrada na filmskom festivalu u Nišu, kao i nagrada na međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi 1978. godine.

Iza sebe ostavio je suprugu Julijanu Lulu Živojinović, sina, kćerku i petoro unučadi. 

Tekst i foto:Anadolija