Ova bolest je izuzetno rijetka i teška, a na početku se često manifestuje teškom depresijom i anksioznošću koja bolesnika može da dovede u stanje da misli da mu nedostaju dijelovi tijela, organi pa čak i da sebe smatra mrtvim. 

Na primjer, prema izjavama ljekara jedne bolnice, kod njih je došla dvadesetosmogodišnja žena koja je tvrdila da nema stomak i da joj jetra “gori”. 

U izvještaju o ovom konkretnom slučaju, ljekari su naveli da "sindrom hodajućeg leša" uglavnom pogađa osobe u srednjim godinama, ali kada je bolest dijagnostikovana kod mladih ljudi, u 90 odsto slučajeva se radi o osobama ženskog pola. 

Kada bolest uznapreduje, bolesnici počinju da vjeruju da oni zapravo ni ne postoje ili da im nedostaje neki dio tijela, što može biti okidač za druge probleme kao što su nedostatak higijene, samopovređivanje ili odbijanje jela. 

“Koja je poenta da jedem kada sam mrtav?”, rekao je jedan čovjek koji boluje od ove bolesti. On je bio i prvi pacijent sa ovim stanjem kome je urađen skener mozga koji je pokazao da je moždana funkcija osobe oboljele od ove bolesti poput one koju ima osoba koja je pod anestezijom ili spava. 

Eksperti tvrde da antidepresivi i antipsihotici mogu da pomognu, kao i šok-terapije.

b92