Gatel je za ovaj komad angažovao crnogorske glumce: Juliju Milačić, Jelenu Simić, Nikolu Vasiljevića, Petra Novakovića, Anđeliju Rondović, Sanju Vujisić, Milicu Šćepanović, Marka Todorovića, Anđelu Radović, Vukana Pejovića, Vanju Jovićević i Marka Radonjića. 

 Publika je predstavu odgledala na nogama , a nakon izvođenja  u holu Teatra  pričalo se o sjajnim scenama, čule su se riječi: intimno, simbolično, emotivno, hrabro.

Predstava Porodica sjećanja dio je evropskog projekta EU Collective plays u kome učestvuju : Engleska, Španija , Crna Gora, Norveška , Italija, Belgija i Malta. Nagrađena tema Zetskog doma (Kontra kapitalizmu ,za porodicu, humanizam (Jelena Savojska je jedna grana ove velike teme koja je nagrađena)) sa temom Sjećanje Fure dels Baus , ukrstila se na Cetinju čineći jedinstven proizvod, sinoć izvedenu predstavu,  koja će se na kraju projekta 2019. godine spojiti sa komadima ostalih zemalja učesnica.

Pep Gatel, poznat po režiji otvaranja Olimpijade za mlade u Kini , kao i ceremonije koja je započela Olimpijske igre u Barseloni 1992. , pokazao je još jednom da umjetnost nije rezervisana samo za grandiozne projekte. Iako je imao samo 10 dana da napravi priču o Porodici sjećanja, reditelj iz Fure dels Baus  je to maestralno učinio.

„Započeli smo sa vježbama koje nemaju nikakve veze sa pričom . Počeli smo  tako kako bi glumci postali tim i tek od četvrtog dana smo započeli da govorimo o Jeleni, i svako od njih je izabrao jedno sjećanje o njoj , ja sam im rekao da zamisle kao da su živjeli sa njom i da je se sjećaju. Sjećanje mijenja realnost. Nije povezano sa njom, kako vrijeme prolazi ti sam mijenjaš to sjećanje. Igrali smo se i iz toga je izašla ova predstava. Da bi uradio velike stvari , moraš prvo uraditi male. Sve nastaje u  malim laboratorijama , kao što je ova večras gdje moraš da zamisliš sve scene. Sve velike stvari nastaju tako što se ove male pomnože. 1992. smo naučili da promijenimo skalu u veličini spektakla, bila je to Olimpijada u Barseloni, morali smo da se prilagodimo veličini tog događaja i shvatili da moramo da promijenimo način. To je zapravo pozorište koje je jednostavnije, da se poruka vizuelno razumije .“, kazao je novinarima reditelj predstave Pep Gatel.

Sasvim drugačiji pristup temi Jelena Savojska kroz izmišljene fragmente sjećanja, a koji su inspirisani opšte poznatim činjenicama o njoj, oduševio je publiku Zetskog doma .

” To su zapravo sjećanja bića koja je, na ovaj ili onaj način, dotakla. Kažem "bića" jer nam o Jeleni govori čak i glista, dio njenog pecaroškog pribora. Svi znamo koliko je voljela pecanje. Jako zanimljivi uglovi iz kojih se posmatra njena ličnost, takođe, jako me se dojmila ta interakcija sa publikom i sama činjenica da smo sve vrijeme sastavni dio spektakla, a ne samo nijemi posmatraci”, podijelila je svoje doživljaje iz gledališta dramaturškinja Sandra Vujović.

Crnogorski glumci koji su imali privilegiju da rade sa Gatelom i producentkinjom Fure dels Baus Nadalom Fernandes , oduševljeni su projektom i predstavom koju su iznjedrili na MIT festivalu.

„ Bilo mi je zadovoljstvo biti dio ovakvog projekta sa grupom kao što je Fura dels Baus. Mislim da je ovo nešto što se prvi put u Crnoj Gori događa, predstava u vidu spektakla. Mislim  da će ovo biti veoma zanimljivo crnogorskoj publici , ispričali smo priču o Jeleni Savojskoj. Zahvalio bih se Pepu i Nadali koji su nas iskusno predvodili do ovakvog rezultata „, kazao je glumac Marko Todorović.

„ Dio smo evropskog projekta , srećni smo što smo imali priliku da radimo sa Furom dels Baus. Dosta smo postigli za 10 dana i obzirom da je ovo prva država u kojoj se realizuje projekat , nadam se da ćemo vidjeti i ostale kako bi zaokružili ovu priču 2018. godine „ , kazala je glumica Anđelija Rondović.

Radionica koja je aktivno trajala od 30.maja do 11. juna donijela je posve novo iskustvo crnogorskim glumcima, ali i publici Zetskog doma koja je sinoć imala priliku da doživi sasvim novo, konceptualno uokvireno iskustvo. 

„Sama uloga pozorišta nije se promijenila , promijenila se forma, način izražavanja. Ljudi dolaze u pozorište zato što osjećaju, pozorište ne treba da predstavi priču koja vam se dešava u kući, pozorište bi trebalo da priča o nečemu što ne može da se desi u realnom životu. I tada bi publika više dolazila u teatar , zbog toga smo je i večeras  pozvali na pozornicu , koja je inače svetilište za glumca. To je kao da poslednji glumac dolazi , a da ništa nije uvježbao i to uradi fenomenalno.Pozorište uvijek traži isto, senzaciju. Da je Vivaldi imao prilike da koristi video vjerovatno bi napravio drugačije opere. Mi moramo da iskoristimo tehnologiju kako bi ispunili san pozorišta da bude senzacionalno. Tehnologija ne može da pobijedi senzaciju , ona je samo sredstvo koje koristimo da se približimo. Jer ako se u pozorištu ona ne koristi, onda će pozorište biti muzej. Mislim da u tom pravcu treba da idemo“, objasnio je svoj pristup umjetnosti, Pep Gatel,  režiser čuvene trupe.

Španska trupa Fura del Baus osnovana je 1979. Svoj rad posvetili su različitim pozorišnim oblastima: digitalnom teatru , uličnom teatru , izvođenju savremenih komada i opera , kao i proizvodnji najvećih reklamnih poduhvata i događaja. Fura je producirala ceremoniju otvaranja Olimpijskih igara u Barseloni 1992. , a ovaj spektakularni događaj pratilo je 500 miliona gledalaca širom svijeta. Od tada , kompanije kao što su : Pepsi , Mercedes benz , Pežo , Folksvagen, Svoč, Majkrosoft , Absolut Votka, Varner Bros , Telekom Italija , angažovali su upravo Furu del Baus da osmisli za njih velike reklamne kampanje širom svijeta.

Od 2000. Fura se fokusira na ulični teatar , ide ka tome da što više uključuje publiku u svoje nastupe , a njihov specijalan pristup ovom zadatku postao je nadaleko poznat kao llenguatge furer ("Jezik Fure dels Baus ), a taj termin , da bi opisali slična stremljenja u teatru , čak su počele koristiti druge pozorišne trupe. Publika pamti njihov spektakularan nastup L’home del mil.leni (2000)  koji su priredili za proslavu novog milenijuma , kada je taj nastup u Barseloni pratilo 20 hiljada ljudi. U Firenci su imali svoju izvedbu Božanstvene komedije i tada ih je pratilo više od 35 hiljada ljudi , a njihov nastup na otvaranju Bienala u Valensiji koji nosi naziv “ La navaja en el Ojo” ( Britva u oku ), takođe je ispratilo oko 20 hiljada ljudi.