Njegova nesanica je toliko jaka da mu ne dozvoljava da zaspi duže od tridesetak minuta, a kada se to desi, onda ga muči apneja, odnosno gušenje u toku sna, zbog čega se momentalno budi.

Iako nije proveo cijelu noć u postelji u prethodnih 25 godina, svako veče odlazi u krevet.

- Liježem svake večeri, i u 99 odsto slučajeva ne mogu uopšte da zaspim. Nekada se desi da zadrijemam petnaestak minuta ili koji minut duže... ali uglavnom ne mogu da zaspim - kazao je Komarov za Blic.

Iz kreveta ustaje razočaran zato što nije zaspao i kreće u šetnju, uvijek istom rutom.

- Prođem kroz centar grada i obavezno prošetam cijelim kejom. Dugo sam čitao, uglavnom filozofske i vjerske knjige, ali sada sam uglavnom na internetu, istražujem - dodaje on.

Posle duge borbe uspio je da ode u invalidsku penziju, jer mu dugo nisu vjerovali da ne može da spava.

- Ja budem umoran svakog dana, ali ne mogu da spavam. Za penziju sam se borio i na kraju sam uspio da odem, jer patim i od astme i još nekih drugih bolesti - ispričao je za beogradski list.

Kaže da je bezbroj puta pokušavo da se izliječi ali da mu ni sa Instituta za nesanicu nisu pomogli kao ni mnogi lijekovi ni čajevi.

Zbog svojih problema nikada se nije ženio.

- Imao sam veze duge po 12 godina, ali su propale. Šta da misli žena kada ja posle nekog vremena ustanem iz kreveta i izađem napolje. Optuživale su me ili da idem da pijem ili da sam sa drugim ženama - priča on.

Probleme sa spavanjem imao je još u osnovnoj školi. Kako kaže, išao je na spavanje znatno kasnije od svojih vršnjaka, dok je već u srednjoj školi znao da ostane budan cijele noći, da bi na kraju potpuno prestao da spava. Danas, zbog nespavanja, kaže da mu se raspoloženje izuzetno često mijenja i da pati od depresije...

Komarov je 20 godina radio kao noćni čuvar u Muzeju Grada Novog Sada. Kako nije na vrijeme uspio da završi fakultet, svoje probleme sa nespavanjem iskoristio je i da uči pa je 2000. godine, u 47. godini, diplomirao i postao građevinski inženjer, nakon čega se i zaposlio u struci.