Prvo dijete u Vojvodini začeto postupkom vantjelesne oplodnje je rođeno 1991. na Klinici za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra u Novom Sadu (KCV), a timom je rukovodio prof. dr. Milenko Bujas, jedan od pionira vantjelesne oplodnje u bivšoj Jugoslaviji. Među ljekarima koji su bili uključeni u rođenje "djeteta iz epruvete“ nalazila se i Vesna Kopitović, koja danas rukovodi timom za vantelesnu oplodnju KCV. Vanredni profesor Medicinskog fakulteta u Novom Sadu i odlazeći pokrajinski sekretar za zdravstvo nije ni na funkciji zapostavila primarni posao, liječenje steriliteta vantjelesnom oplodnjom, metodom koja je omogućila mnogim parovima da se ostvare u ulozi roditelja.

"Kada odrasatate uz jednu struku u kojoj ste od početka do sada, vidite ono što vrijedi danas. I zato današnji tim ima rezultat od više od 3.000 rođene djece“, kaže u razgovoru za Anadoliju prof. dr. Vesna Kopitović.

Kaže da u Srbiji svaki peti par ima problem sa ostvarivanjem potomstva, a da je jedan od uzroka sve raširenije neplodnosti odluka žena da odlažu trudnoću za poznije godine, nastojeći da završe brojne poslove i obaveze, pa onda da se posvete roditeljstvu.

"Stoga apelujem – rađajte ranije, zato što to u kasnijim godinama možda nećemo moći, koliko god da smo dobri i koliko god da djece dođe zarad našeg zajedničkog rada, mnogo veći broj neće moći da dobije dijete“, kaže doktorica.

Ističe da vantjelesna oplodnja više nije tabu tema, kao što je to bilo ranije. Ova metoda liječenja neplodnosti ima daleko veću efikasnost u mlađim godinama nego u poznijim, ali je u prosjeku broj rođene djece od broja žena koje su se podvrgle vantjelesnoj oplodnji na nivou oko 30 posto, što je uspjeh za evropske standarde.

Ipak, kako kaže, veći broj parova i dalje ostaje razočaran. 

"Ako imate 100 žena od kojih će 30 roditi, to znači da mi kod 70 žena nećemo moći da dođemo do djece. To je ono što je istina i što te u ovoj metodi stalno tjera da inoviraš i pokušaš da dođeš do što većeg procenta. Naš tim za VTO se stalno podmlađuje, svi i dalje uče i rade. Zato danas Novi Sad pokušava da prati sve nove tehnologije, stalno uvođenje novina koji treba da doprinesu većoj uspješnosti VTO“, kaže dr. Kopitović.

Mnogo se ulaže u edukaciju, pa je KCV u protekle dvije decenije edukovala više od 500 ginekologa u čitavoj Srbiji da se bave neplodnošću u svim njenim procedurama, a jedna od njih je i vantjelesna oplodnja.

"Meni je zadovoljstvo što stalno obučavamo mlađe ginekologe i embriologe. Zato smo danas u Novom Sadu napravili jedinstveni, jedini za sada univerzitetski smer, master akademskih studija koji završavaju da budu embriolozi. Ti embriolozi se sad produkuju u Novom Sadu i mogu da danas nađu posao gdje god hoće u svijetu“, napominje dr. Kopitović, napominjući da obučavaju osoblje i državnih i privatnih bolnica.

Vesna Kopitović navodi da je uspjeh metode VTO rođenje zdravog djeteta, a ne samo ostvarena trudnoća.

"Mnogi timovi se diče koliki im je stepen trudnoće. Mi taj uspjeh gledamo kroz broj rođene djece. On se što se našeg tima tiče, kreće na evropskom nivou, od 27 do 30 posto rođene djece od ukupnog broja žena koje su se odlučile za VTO", dodaje. 

Preko 40 posto trudnoća u Srbiji VTO metodom su blizanačke ili trojke. Dr. Kopitović ne smatra da su trojke uspjeh VTO metode, jer se radi o prijevremeno rođenoj djeci sa mogućim komplikacijama u trudnoći majke, ali i mogućim zdravstvenim problemima prijevremeno rođene djece.

Odnedavno Republički zavod za zdravstveno osiguranje Srbije plaća tri ciklusa vantjelesne oplodnje koji se mogu obaviti u pet medicinskih centara u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Valjevu, te 11 privatnih klinika. Dr. Kopitović navodi da bi idealno rješenje bilo kada bi se plaćalo šest ciklusa i šest pokušaja zamrzavanja oplođenih ćelija, čime bi se broj višestrukih trudnoća smanjio.

"To je uradila Švedska, Norveška… A mi imamo tri besplatna ciklusa, a država uopšte ne plaća zamrzavanje embriona i sada ljudi koji dođu i žele svoja tri embriona nazad, mi kada vratimo tri imamo 40 odsto blizanaca. Mi smo u tom dijelu jako dobri. Ali i nismo. Ako uspijemo sa državom da se dogovorimo da finansira šest postupaka, pri čemu je prvi i drugi postupak vraćanje samo jednog embriona, tada ćemo biti sjajni i mi i država i imaćemo mnogo više zdrave djece“, napominje Kopitović.

Postupak vantjelesne oplodnje je skup, zbog čega veliki broj parova očekuje pomoć države. Jedan postupak u Srbiji košta od 1.600 do 2.000 eura, bez terapije lijekovima, koja košta oko 700 eura. To je i dalje značajno jeftinije od zemalja Evropske unije gdje je cijena vantjelesne oplodnje oko 6.500 eura.

Pedijatri, dr. Ana Stambolić - Trajković i njen suprug dr. Uroš Trajković. pet godina su pokušavali da se ostvare u ulozi roditelja, obišli su razne klinike, sve do susreta sa dr. Vesnom Kopitović.

„Obišli smo sve klinike u Srbiji, bili smo u dvije eminentne klinike u Njujorku, ali nije bilo uspjeha. Međutim, moja želja i volja da imam potomstvo, Vesnina upornost i želja da mi pomogne rezultirali su rođenjem Luke i Marka“, priča za AA Ana Stambolić - Trajković.

Kako kaže, poznanstvo sa dr. Kopitović i njenim timom nakon rađanja blizanaca, rodilo je ideju da se na osnovu iskustva tima za VTO osnuje klinika za vantjelesnu oplodnju u Novom Sadu, koja je za godinu i po dana omogućila rađanje 80 beba. Ova bolnica nalazi se u sistemu Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, a tim za vještačku oplodnju KCV kojim rukovodi dr. Kopitović.

"Koliko smo željeli da budemo roditelji, nakon što su se rodili Marko i Luka, željela sam da i drugi ljudi imaju pravo da im vrhunska opremljena ustanova sa vrhunskim stručnjacima omogući da se ostvare kao roditelji. Dr. Kopitović i ja smo uspjele da tu ideju sprovedemo u djelo. I danas, kada čekamo rezultate sa parovima koji su prošli vantjelesnu oplodnju, jednako sam uzbuđena kao da čekam svoje rezultate“, kaže dr. Stambolić - Trajković.

Branka i Miroslav Kolarov, nakon četiri godine borbe i pokušaja, dobili su prvog dana 2016. godine najlepši poklon – Uroša, Mašu i Stašu. Kako kažu, do najveće sreće došli su tako što su jedno drugo ohrabrivali i bodrili, iako je put do roditeljstva bio trnovit.

Branka navodi da se, nakon godinu dana pokušaja da ostane u drugom stanju, odlučila na pregled i posle tri neuspješne insemenacije, uz savjet i podršku dr. Irene Bujas iz Klinike za ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Vojvodine (KCV) donijeli su odluku da probaju vantjelesnu oplodnju. Prva vantjelesna oplodnja joj je omogućila da ostane u drugom stanju. Nosila je trojke, ali je trudnoća prekinuta spontanim pobačajem. 

Kako navodi ključan zaokret su napravili tokom pauze, jer su počeli da se bave aktivnostima koje im pričinjavaju zadovoljstvo, da se zanimaju sa onim što ih ispunjava i čine srećnim.

"Odradili smo transfer i ja sam posle toga nastavila da živim normalno kao da se ništa nije dogodilo, i kada sam saznala da sam trudna shvatila sam da će biti više beba.... Porodila sam se u 33. nedelji, 1. januara ove godine i rodila sam Uroša, Mašu i Stašu“, ističe Branka Kolarov dodajući da imaju još dva zamrznuta embriona i da planiraju za nekoliko godina, ukoliko bude moguće, još dvije bebe.

Dr. Irena Bujas, član tima za VTO kaže da, iako su trojke, rođene su zdrave bebe, te da je radost roditeljstva jedinstven osećaj i drago joj je štu su Branka i Miroslav to mogli da osjete.

"Djeca rastu i postaju odrasla, ali pogledajte ovo; držati bebu i imati bebu je najlepši osjećaj. I potpuno razumem Branku, jer osjećati bebu u stomaku i na kraju je držati u rukama je nešto zaista predivno“, napominje dr. Bujas.