Duhovi se uvijek obilježavaju 50 dan poslije Vaskrsa i deseti dan poslije Spasovdana. Duhovi predstavljaju i "rođendan" hrišćanske crkve, a nazivaju se još i Trojice, Trojičin dan, Silazak svetog duha na apostole. Kod Srba i još češće kod Rusa i Grka, taj praznik se zove i Pedesetnica.

Po značaju to je treći praznik poslije Vaskrsa i Božića, i kao oni, takođe se slavi tri dana. Praznovanje se nastavlja cijele sedmice, ne posti se, to je tzv. trapava nedelja.

Taj praznik je uvijek u nedelju, na pedeseti dan od Vaskrsa. Crkveno učenje kaže da je neposredno prije Vaznesenja, Hristos obećao učenicima da će se ubrzo „izliti blagodet Duha Svetog“ na njih, što se desilo 50. dana od vaskrsnuća.

Taj praznik se naziva još i Trojica jer je – po učenju – Hristos obećao, Bog Otac dozvolio, a Sveti Duh sišao.

U pedeseti dan od Hristovog Vaskrsenja, sa neba iznad kuće u kojoj su boravili apostoli i Presveta Bogorodica nastade buka.

SILAZAK SVETOG DUHA NA APOSTOLE

Poče da duva jak vjetar, pojavi se jaka svjetlost. Iznad glave svakog od apostola stvori se po jedan plameni jezik. “Tada se svi ispuniše Duhom Svetim, pa počeše govoriti drugim jezicima – kako im je duh davao da govore.” (Djela apostolska 2;4).

Oko kuće počeše da se skupljaju ljudi, jer čuše jaku buku. Tada apostoli izađoše pred narod i počeše da propovjedaju o Isusu Hristu.

Narodu se prvi obratio Sveti apostol Petar, koji reče kako su Jevreji učinili veliki grijeh zato što su razapeli Hrista, iako su vidjeli da ga je Bog proslavio. Još im reče da je Hristos Vaskrsao i na nebo se uznio, te da je On poslao Svetoga Duha na apostole. Dokaz blagodati Duha Svetoga je to što apostoli govore raznim jezicima, koje ranije nisu znali.

Narod upita “braćo šta da činimo? Petar im reče: pokajte se i neka se svako od vas krsti u ime Isusa Hrista za oproštenje svojih grijehova, pa ćete primiti dar Duha Svetoga. Jer je za vas to obećanje i za vašu djecu” (Djela apostolaska 2;37,38,39). Tog dana se u Jerusalimu krstilo tri hiljade ljudi. Poslije ovoga Sveti apostoli krenuše po svijetu da šire Hristovu nauku.

Broj hrišćanjna se povećavao iz dana u dan. Iako su ih neprijatelji Hristove nauke gonili i mučili, a neke i ubijali, ipak nisu uspjeli da ih spriječe u propovjedanju i služenju Hristu Bogu i Njegovoj Svetoj Crkvi. I pored svih teškoća pravoslavna vjera se proširila, tako da je cio svijet upoznat sa Hristovom naukom.

U CRKVAMA SE PLETU VENČIĆI

U hramove se unosi svježa zelena trava i cvijeće. Poslije svete liturgije služi se večernje, na kome se kleči i pletu vijenci od trave i cvijeća. Ti vijenci se nose kući i stavljaju pored ikone i kandila na zid.

Vjeruje se da u periodu prije i poslije ovog praznika vladaju moćne energije. Običaj je da se obilaze manastiri, što bi naročito trebalo da čine osobe koje traže oprost grijehova ili lijek za bolest. 

Dobro je, da se iz manastira ponese osveštena  vodica jer u narednih godinu dana obezbeđuje harmoniju u domu. Dva dana ranije, prije Duhova, na groblju se održavaju takozvane otvorene zadušnice. Vjeruje se da se u tom periodu “otvaraju” grobovi i da se može razgovarati sa mrtvima. Običaj je i da se na samoj humci poslužuje hrana (panaija) za dušu umrlog.