Narod kaže da se djeci brani da se penju po drveću, da ne bi slomila vrat, zabranjuje se kupanje u rijekama a ženama da „bućkaju” mlijeko.

U Homolju se obustavlja svaki rad, dok se u nekim dijelovima zemlje vjeruje da, ako radite na Vratolomu, postoji opasnost od poplava, grada i oluje.

Sveti Vartolomej je svetac koji čuva usjeve i strogo pazi da neko ne ore. Vjeruje se daVartolomej ne prašta nevjernicima koji danas rade, zbog čega rizikuju da im svi usjevi propadnu.

"Smlatiće te kao Vrtoloma prasku” je rečenica koja se danas čuje u selima u Pomoravlju. U ovom kraju niko danas ne bi trebalo da radi, da ga ne bi svetac „smlatio”, kaže narod.

U nekim selima vjeruju da svetac liječi od padavice, pa bolesni idu u obližnji manastir, kako bi se pomolili, dok u topličkom kraju smatraju da Sveti Vratoloma i Sveti Sava danas sjede na planini i čuvaju sve njive kako ne bi bilo neke štete. Tek kada oni prilegnu i zadremaju, može doći do grada, ali to se rijetko dešava.

Smatra se da su Vartolomej i Natanailo jedna ista ličnost. Naime, Natanailo pominje se kao jedan od dvanaestorice u Jovanovom Jevanđelju, dok se u ostalim Jevanđelima pominje Vartolomej. Zajedno sa apostolom Filipom i Filipovom sestrom, djevicom Marijamom - a neko vrijeme i sa svetim Jovanom Bogoslovom propovedao je Jevanđelje najprije u Aziji, potom u Indiji i, najzad, u Jermeniji, gdje je i mučenički stradao.

U hrišćanskoj tradiciji pominje se da su ovi apostoli u Jerapolju molitvom umrtvili veliku zmiju, koju su naznabošci u hramu držali i obožavali, kao i da su u istom tom gradu molitvom dali vid Stahiju, koji je četrdeset godina bio slijep. Tu su mnogobošci ustali protiv njih pa Filipa i Vartolomeja raspeli na krst (Vartolomeja naopako).

Tada se dogodio zemljotres, od koga su mnogi poginuli. Pošto su mislili da je to Božija kazna mnogi su došli da skinu apostole sa krstova, ali Filip je već preminuo, dok je Vartolomej bio još živ. Poslije toga Vartolomej je otišao u Indiju, gdje je propovedao i Jevanđelje po Mateju preveo na indijski jezik. Zatim je otišao u Jermeniju.

Hrišćani vjeruju da je tamo iscijelio ćerku carevu od ludila, ali da je zavidljivi brat carev Astijag uhvatio Vartolomeja i raspeo na krst, pa mu onda kožu odrao i najzad glavu odsjekao. Tijelo njegovo hrišćani su sahranili u olovni sanduk. Mnogobošci su bacili sanduk u more jer su hrišćani tvrdili da se nad njegovim moštima događaju mnoga čuda.

U hrišćanskoj tradiciji pominje se da je voda donijela sanduk do Liparskih ostrva, gdje ga je episkop Agaton, po otkrovenju u snu, dočekao i sahranio u hramu. Potom su mošti ovog apostola prenošene u Benevento pa u Rim.