Za sebe je napisao da je bio "otvoren, otvoren, pošten i da ne zaboravlja lako". 

Najavljujući svoju smrt Martini "priznaje kako je povrijedio neke ljude" dodajući kako je to "ipak bila dobra stvar", aludirajući tako na neriješene odnose s najbližim srodnicima.

Nadalje piše kako je živio kao ateista i zabranjuje isticanje bilo kakve vjerske simbolike na dan njegovog ukopa. 

"Imao sam dobar život, u sjenci mnogih bolesti. Posljednja je nažalost bila napobjediva. Bio sam i ostao ateista tako da na oproštajnoj ceremoniji neće biti žalosti, krstova niti bilo kakvih drugih simbola. Što se tiče cvijeća, molim vas, donesite samo žute ili narandžaste ljiljane, bez jakog mirisa. Zabranite mojoj djeci, braći i sestrama i svim drugima iz porodice da prisustvuju sahrani", napisao je Martini. 

Čituju je objavila Martina šmit, službenica pogrebne agencije koja je istakla kako se Martini želio "obračunati sa svojim rođacima koji se sada moraju nositi s tim".