Pomisao na to da se neko lažno osmjehuje kod većine ljudi izaziva nelagodnost zbog doživljaja tog čina kao vrste licemerja.
Problem je što je vrlo teško uočiti lažan smiješak, ali neurologija može da nam pružiti dobar uvid u tu razliku.
Još 1862. godine francuski je neurolog Gijom Dišen istraživao vrste ljudskih osmjeha i analizirao koje sve mišiće uključuje ovaj proces. Otkrio je da se kod lažnog i pravog osmjeha aktiviraju sasvim različite grupe mišića lica.
Iako svaki osmjeh zahtijeva stezanje mišića oko usta, najveća se razlika zastupljena je u mišićima oko očiju, nazvanih orbicularis oculi.
Kod istinskog osmjeha dolazi do kontrakcije tih mišića, pa se koža lica povlači uz oči.
S druge strane, kod forsiranja osmjeha prisutan je rad mišića u svakom obrazu koji se nazivaju risorus. Time se usne formiraju u pravi oblik osmijeha, ali izostaje stezanje mišića oko očiju.
Pogledajte prave i lažne primjere na video-snimku istih subjekta
Na njegovim obrazima postoje brazde, ali ih nema oko očiju.
Komentari