U Njemačkoj ima 900.000 radnika na određeno vrijeme. Trećina njih je angažovana kao ispomoć. Oni raščišćavaju gradilišta ili popunjavaju rafove. Na internetu se nudi mnogo takvih poslova. Ali samo poneki ponuđač zaista i kaže šta se od radnika očekuje.
"Ne postoji fiksna satnica. U osnovi morate biti spremni uvijek da radite, i tokom vikenda i praznika"-kaže šef jednog preduzeća.
Proizvoljna satnica
Šta to zaista znači, iskusio je Rajner. Bivši brusač je godinu dana radio na određeno. Agencija ga je iznajmila građevinskoj firmi. 14 sati dnevno je obavljao najteži fizički posao - često i bez zaštitne opreme. Nekoliko dana u jednoj, nekoliko dana u drugoj firmi. Dobijao je oko pet evra po satu. To je ostavilo traga: "Osjećaj samopoštovanja srozan na nulu. Koliko vrijedim, kad svako može da me cima tamo-vamo, kako mu volja. I to sve da bih zadržao radno mjesto, od kojeg ne mogu da prehranjujem porodicu".
Mala preduzeća - minimalni troškovi
Sindikati, a prije svega IG-Metal, su prikupili niz slučajeva koji pokazuju da mala preduzeća koja nude posao na određeno vreme, računaju sa minimalnim troškovima. Često se od pozajmljenih radnika traži da odustanu od njihovih prava, koja im u principu pripadaju. Tako često dani od bolovanja bivaju preformulisani u dane odmora, ili se pak koriste kao paravan kako se ne bi isplatili dodaci za urađen posao. Radnik Tomas, koji pomaže u jednoj stolarskoj firmi, odavno se pomirio sa sudbinom: "Ne mogu protiv preduzeća, u suprotnom bih ponovo rizikovao otkaz. Jednom sam pokušao od firme koja me je iznajmila, da dobijem dodatke koje mi pripadaju, i dva dana kasnije sam našao otkaz u poštanskom sandučetu".
Šleker ukaljao ugled branše
Takvi slučajevi bacaju mrlju na ukupnu branšu. U Njemačkoj je registrovano 11.500 preduzeća koja nude radnike na određeno radno vrijeme. Mnoga od njih su organizovana u Savezno udruženje poslodavaca. Njegov predsjednik Folker Enkerts je ljut na firme, koje se ne pridržavaju pravila. Još uvijek je u sjećanju potez lanca drogerija Šleker, koji je uoči bankrota, najprije otpustio stalno zaposlene, a potom ih ponovo zaposlio kao jeftinu pozajmljenu radnu snagu: "Taj slučaj nas je, što se tiče imidža, bacio u kameno doba. To nas je koštalo ugleda, i mi smo to osudli. Kao udruženje smo sa sindikatima odmah postigli dogovor da se distanciramo od takve prakse. Rekli smo da nećemo preuzimati zaposlene od mušterija, a potom ih ponovo kod njih upošljavati kao sezonske radnike."
Folker Enkerts ukazuje i na to da se u branši desilo mnogo pozitivnih stvari: U međuvremenu postoje strožiji zakoni i kodeks časti. Takođe se često previđa da dvije trećine sezonskih radnika bez problema obavlja poslove za koje su kvalifikovani - kao mehaničari ili inženjeri. Stručnjaci su hitno neophodni, kako bi preduzećima pomogli u finansijskom sektoru, u automobilskoj branši ili u trgovini, u periodima kada ona imaju najviše narudžbi.
(Izvor:DW)
