Narednog dana, 14. marta, biće prikazani filmovi „Izbavitelj“ i „Život sa stricem“. Retrospektivu će 15. marta zatvoriti izbor iz njegovih dokumentarnih filmova: „Halo Munchen“, „Kad te moja čakija ubode“, „Čvor“, „Nek’ se čuje i naš glas“, „Specijalni vlakovi“ i „Mala seoska priredba“. Omaž Krstu Papiću organizuje Crnogorska kinoteka u saradnji sa našim nacionalnim teatrom. Prve večeri retrospektive o liku i djelu poznatog umjetnika, pored predstavnika Crnogorske kinoteke, govoriće i reditelj Veljko Bulajić i filmski kritičar Daniel Rafaelić. Projekciji filmova prisustvovaće i ćerka preminulog reditelja, Branka Papić.
Kritičan i originalan
Komentarišući djelo Krsta Papića, reditelj i direktor Crnogorske kinoteke Branko Baletić kazao je za Pobjedu da riječ o umjetniku koji je pravio originalne i kritične filmove o vremenu u kojem je živio.
- To je čovjek koji je u svojoj karijeri snimao filmove koji su „kukuriknuli“ malo prije vremena. Kako bi se to u žargonu reklo, on je čačkao mečku, ali na jedan visoko estetizovan način. Nije se povodio za senzacionalizmom, kao što su to činili pojedini reditelji njegovog vremena, pa čak i neki iz „crnog talasa“ – kazao je Baletić.
Retrospektiva u Crnogorskom narodnom pozorištu pokazaće Papićev igrani i dokumentarni opus. Prema riječima Baletića, princip igranog filma Papić je zadržao i u dokumentarcima.
- Zadržao je takođe i izvjesnu ironiju kao obilježje njegovog opusa. Međutim, ti dokumentarni filmovi, bez obzira na teme, odišu toplinom i vidi se da je Krsto bio veliki poznavalac ljudi – kazao je Baletić.
Mnogi ljudi, prema njegovim riječima, koji posle dužeg vremena ili prvi put budu vidjeli Papićeve dokumentarne filmove biće iznenađeni.
- Kao kad ljudi danas vide filmove Živka Nikolića. Živkovi igrani filmovi su često na televizijskom repertoaru, ali dokumentarni nijesu. Zapravo se tad vidi da su ti dokumentarni filmovi, kako kod Živka tako i kod Krsta Papića, bili uvod u njihove igrane filmove. Da su oni zapravo kroz dokumentarce postavljali temelje onome što će posle raditi u igranim filmovima – istakao je Baletić.
Važan za Crnu Goru
Branko Baletić je podsjetio da je Krsto Papić rođen u Crnoj Gori i da pripada velikom broju ljudi koji su otišli iz Crne Gore.
- Nijesu oni otišli iz nekog protesta već zato što ovdje nije bilo uslova za stvaranje. Njegov opus igranog i dokumentarnog filma je izvanredno važan i za Crnu Goru i za bivšu Jugoslaviju i njenu kinematografiju – rekao je Baletić.
Papić nije bio čovjek koji je želio popularnost. Nije se, prema riječima Baletića, gurao u prve redove da bi bio među onima koje je država smatrala elitom.
- S druge strane, mora se reći da je Krsto većinu života proveo u Zagrebu i dijelio sudbinu apatrida. Krsto Papić je, u onom suštinskom smislu, stopostotni Crnogorac iako je svoju karijeru vezao za Zagreb i radio za hrvatsku kinematografiju. Bio je dobro prihvaćen u Zagrebu, a najbolje se to vidjelo na komemorativnoj sjednici povodom njegove smrti na kojoj je bila prisutna čitava hrvatska elita – istakao je Baletić.
On je pozvao ljubitelje umjetničkog filma da dođu u Crnogorsko narodno pozorište i besplatno odgledaju Papićev filmski opus.
- Imponuje što na ovakve događaje dolazi mlada publika koja se ne zadovoljava samo Cineplexxom, letećim kravama ili žabama, već je interesuje umjetnički film i istorija nekada čuvenog jugoslovenskog filma – rekao je Baletić i dodao da će se u CNP „vrtjeti“ nove kopije Papićevih filmova koje je uradila Crnogorska kinoteka, u saradnji sa hrvatskim Jadran filmom i Zagreb filmom.
Život i djelo
Hrvatski reditelj i scenarista crnogorskog porijekla Krsto Papić, umro je 7. februara nakon kratke i teške bolesti u Zagrebu u 80. godini. Rođen je u Vučedolu, u Crnoj Gori, 7. decembra 1933. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Zagreb je došao na poziv Veljka Bulajića kojem je asistirao na filmovima „Vlak bez voznog reda“ i „Uzavreli grad“. Debitovao je kao reditelj omnibusom „Ključ“ (1965.), a prvi samostalni dugometražni projekat bio mu je film „Iluzija“ iz 1967. godine. Jedini film koji je Papić snimio za crnogorsku kinematografiju bio je dokumentarac „Slike iz zaboravljenog kraja“ (1986. godine), u produkciji Zeta filma, TV Titograd i Monteksa iz Nikšića.
Papić je u oporuci rekao ono što svi osjećamo
Reditelj Krsto Papić u svom oproštajnom pismu optužio je hrvatsku državu za pljačku autora koji su snimali do početka devedesetih godina. On je u oporuci, koja je javno pročitana na komemorativnoj sjednici, naglasio da je država uzela njihove filmove i bez pitanja ih protivzakonito dala svojim tajkunima. Direktor Crnogorske kinoteke Branko Baletić, komentarišući Papićevu oporuku, kazao je da od njega „niko i nije mogao da očekuje da će nekoga gladiti.“
- On je u oporuci rekao ono što svi osjećamo, a to je da je kultura ostala na ničijoj zemlji u tranzicijama u regionu. Da je kulturno blago ostavljeno na milost i nemilost tajkuna koji su otkupljivali bioskope pa ih pretvarali u kockarnice ili slične objekte. Otud gorčina kojom je uvoijek govorio, ali to je izgleda bez nekog efekta – kazao je Baletić.
Izvor:(Pobjeda)
