Riječ „abrakadabra" vezuje se za magiju. Vjeruje se da je prvi put spomenuta u dijelu „Liber medicinalis" rimskog ljekara i mudraca Kvinta Serena Samonika, u 3. vijeku nove ere. Vjerovatno je da on nije sam izmislio riječ, već da je korišćena znatno ranije i među Rimljanima i među Grcima. 

Ovaj rimski ljekar navodi da je riječ „abrakadabra" lijek za nepoznate, smrtonosne bolesti; treba je zapisati na komadu pergamenta, umotati u komad lanenog platna i nositi oko vrata kao amajliju. Pri tome, riječ treba ispisivati u redovima, i to svaki put sa jednim slovom manje na kraju, u obliku obrnutog trougla, u kome se u posljednjem redu nalazi samo slovo „a". 

Vjerovalo se da ta neobična riječ treba da zaštiti od zlih duhova koji izazivaju bolesti i da prizove one dobre, koji imaju zaštitničku ulogu. 

Postoji više teorija o nastanku riječi „abrakadabra". Prema jednoj, ona dolazi iz aramejskog jezika, od riječi „avra kadavra" sa značenjem „stvaram kako govorim". Prema drugoj, nastala je od grčkog „abraksas" ‒ kako su pripadnici gnostičke filozofije zvali boga, a pomoću grčke numerologije zapisivala se kao 365, tj. po broju dana u godini. Jedna teorija objašnjava da je „abrakadabra" nastalo od sažimanja riječi za Oca, Sina i Svetog duha, od „Ab, Ben, Ruach hakodesh". 

Prema nekim svjedočanstvima, Rimljani su nosili amajlije poput onih iz teksta Serena Samonika, vjerujući da one liječe bolesti „izvlačeći" ih kroz ponavljanje i skraćivanje riječi. U 17. vijeku, u „Mučnom putovanju kapetana Edvarda Fentona", Ema Tejlor zapisala je da je izliječeno dvije stotine ljudi tako što su im stavljene „abrakadabre" oko vrata, a vijek kasnije nešto slično pominje i Danijel Defo u „Dnevniku iz godine kuge". 

Iako se takav način „liječenja" izgubio u 19. vijeku, ostajući u domenu mađioničarskih trikova, koristile su ga pojedine savremene ezoterične organizacije u svojim ritualima. 

RTS