Crnogorska umjetnica Irena Lagator-Pejović projektom “Misliti slikom”, predstavljaće Crnu Goru na 55. Esposizione Internazionale d'Arte - la Biennale di Venezia. Crnogorski odgovor ovogodišnjoj temi Bijenala: “Enciklopedijska palata” (Palazzo Enciclopedico), inspirisana djelom umjetnika Marina Auritija, biće predstavljen u paviljonu Palazzo Malipiero u Veneciji od prvog juna do 24. novembra 2013.
O radu na višemedijskim instalacijama koje tvore projekat “Misliti slikom”, njihovoj interakciji, poetici, pitanjima kojima se bave: šta je slika, kakva je njena funkcija, koliko i kako je moguće aktivirati imaginativne moći posjetioca, umjetnica govori za “Vijesti”.
"Misliti slikom" naziv je projekta kojim ćete predstavljati Crnu Goru na 55. bijenalu savremene umjetnosti u Veneciji. Možete li nam približiti Vašu umjetničku zamisao koju će posjetioci moći da pogledaju u crnogorskom paviljonu - Palazzo Malipiero?
“Radi se o prostorno-vremenskom i vizuelnom promišljanju relacija slike, medijuma i tijela u odnosu na beltingovsku antropologiju slike, bašlarovsku poetiku prostora i procese interaktivnosti sa djelom. U ovim, možemo reći, višemedijskim instalacijama, interesuje me aktiviranje imaginativne moći posjetioca i slojevitost procesa percepcije.
To pokretanje posjetiočevog 'imaginarijuma' istovremeno je inspirisano Grinijevim 'Elegantnim unuverzumom' da bi kao četvorostruki prostorni odgovor na temu bijenala ispitivalo funkcije znanja i imaginacije.
Odnosi pojma univerzalnog i poetičke arhitekture individue nalaze se u osnovi koncipiranja ovih novih projekata koncipiranih za intimne prostorije paviljona. Promišlja se lična i kolektivna odgovornost posredstvom participatorskih praksi u vizuelnoj umjetnosti.
Ako mislimo slikom, sebi omogućavamo da unaprijed procijenimo vrijednost onoga o čemu razmišljamo. Ako mislimo slikom, naše lične i kolektivne odgovornosti postaju umnožene. Ako mislimo slikom, odsustvo pretvaramo u prisustvo.”
Projekat čine tri povezane cjeline: "Izvan konačnosti", "Misliti slikom" (uključujući rad Camer Imaginata) i "Ecce Mundi"?
“Lebdeći koridori i prostori od zlatnih i srebrnih najtanjih pamučnih vlakana, zauzimaju zonu od svoda prvog izlagačkog prostora do tla - ne dodirujući ga. Radi se o fuziji neizmjernosti, nemjerljivom stanju pojavljivanja i nestajanja slike i njenih fragmenata u aktu opažanja, doživljaja i memorije posjetioca - čovjeka koji ovdje nije vlasnik ovih slika, već on postaje mjesto na kojem se, u kojem se i kojeg nastanjuju nastajuće slike.
Fragmenti djela odano prate pokret tijela. Svojom svečanom sporošću strune se šire u prostoru slaveći prolaz tijela kroz fragmente ove disperzivne slike.
Artificijelni kosmos ili tamna intimna odaja stvara iluziju beskrajnog univerzuma uslovljenog posjetiočevim prisustvom u drugom izlagačkom prostoru. Ali u ovom univerzumu mišljenja slikom, slika postoji jedino ukoliko je tijelo prisutno i ukoliko ono sadejstvuje sa agentom ili medijumom koji posreduje sliku - umjetničkim djelom.
Ovaj sintetički kosmos se sintetizuje i razvija se u našem aktu percepcije. I upravo svojim dobrovoljnim stupanjem u kosmos mi zapravo počinjemo pripadati razgranatom polju imaginarnog i bivamo nastanjeni tijelom slike koju nam djelo posreduje.
Mirno koegzistirajuće čovječanstvo uspostavlja dijalog sa posmatračem u trećem izlagačkom prostoru. To je senzibilizovan prostor. Svodeći crtež na minijaturne forme lišene bilo kakve individualne priče, ovi bezbrojni nizovi sitnih čovjekolikih piktograma stvaraju nepreglednu 'masu ljudi'.
U njoj svako egzistira u neposrednoj blizini ostalih. U njoj se individualnost ne dovodi u pitanje prisustvom ostalih. Zato Ecce Mundi ili Evo svjetova ne razrušava, ne uništava, već misli, zamišlja i osjeća sliku našeg svijeta pulsirajuće egzistencijalnosti kakvu želimo odaslati u univerzum.
Četvrti projekat podrazumijeva intervenciju na katalogu paviljona – rad kojeg posjetilac samostalno dovršava u vremenu koje će sam odrediti.”
Koliko je vrijeme bilo ograničavajući faktor u realizaciji Vašeg projekta?
“Vrijeme koje sam imala na raspolaganju za predlog projekta bilo je ograničavajuće u odnosu na proračun tehničke strane projekta ali podrškom mojih prijatelja inžinjera i arhitekata taj je problem bio vrlo brzo prevaziđen.
S druge strane, kada je u pitanju idejna ravan, slojevitost teme bijenala i njena teorijsko-kritička dimenzija bliske su mojim interesovanjima pa mi kratak vremenski rok nije predstavljao poseban problem.
Osim toga, nedavno sam uspješno realizovala dvije samostalne izložbe, u Salonu muzeja savremene umetnosti u Beogradu, koju čine tri uvezana projekta i, Vili Pakjani u gradu Santa Kroće sul Arno u Italiji koja se sastojala od osam međusobno povezanih projekata, tako da sam poziv za predlog projekta za tri prostorije crnogorskog paviljona posmatrala kao mogućnost nastavka mog prostornog izraza.”
Koliki je izazov oblikovati priču "rezervisanu" za najveću smotru savremene umjetnosti?
“U ovom trenutku, kao i tokom procesa oblikovanja predloga mog projekta, djeluje i postojao je samo stvaralački izazov. On je, po mom mišljenju, jednak i onda kada stvarate djelo čiju namjenu u tom trenutku ne znate kao i onda kada mislite u odnosu na određeni kontekst unutar kojeg će to djelo biti sagledano.
Taj eventualni raskorak između stvaranja za 'velikog drugog' ili za 'bliskog sebe' smatram da je potrebno nivelisati do mjere koja će uspjeti da obuhvati oboje, što se postiže vremenom, tj. iskustvom.”
Tema ovogodišnje venecijanske smotre umjetnosti je "Palata Enciklopedija", inicirana idejom imaginarnog muzeja umjetnika Marina Auritija. Vaš projekat "će u njemu biti pohranjen" kao...
“… nadam se kao novi svijet jedne od mnogih umjetničkih utopija, koje misle o dimenziji izazova, bude svijest o urgentnosti postavljanja takvih pitanja na koja nikada u potpunosti ne možemo dati odgovor.”
Vaš rad "Znanje društva ograničene odgvornosti" dio je nedavno otvorene izložbe "Spring Exhibition 2013", koju organizuje renomirana ustanova kulture Kunsthal Charlottenborg, u Kopenhagenu, jedan od najljepših i najvećih izložbenih prostora za savremenu umjetnost u Evropi?
“Spring Exhibition je jedna od najuticajnijih žiriranih izložbi u Evropi, koja se u Kopenhagenu održava od 1857. godine. Već više od jednog vijeka ova prestižna izložba predstavlja nove tendencije kroz djela mladih, umjetnika srednje generacije, kao i već afirmisanih autora, za koje je to jedinstvena potvrda i međunarodna referenca.
Renomeu ove izložbe doprinijela su djela danas velikih imena savremene umjetnosti koji su upravo na počecima svojih karijera izlagali na ovoj kolektivnoj izložbi poput: Alvar Altoa, Per Kirkebija, Olafur Elijasona, Kristine Ropstorf i mnogih drugih. Za učešće na ovoj impozantnoj izložbi moj rad je selektovan od strane petočlanog internacionalnog žirija.
Rad 'Znanje društva ograničene odgvornosti' – ručno povezane knjige fiskalnih računa stanovnika mnogih gradova i zemalja – postavljen je tako da je posjetiocima u potpunosti dostupan za konzumiranje, iščitavanje brojki i slova koja svjedoče o paradoksu znanja društva ograničene odgovornosti, neprekidnom postajanju objektom konzumacije.”
Pokretanje imaginarijuma
“Izložba će u eri interneta, globalnih mreža i virtuelnih enciklopedija, pozicionirati 'refleksije na način na koji će prikazi i slike korišćene u strukturiranju znanja i oblikovanju našeg iskustva u odnosu na svijet... Interaktivni projekat Irene Lagator-Pejović 'Misliti slikom' ocijenjen je kao najinventivniji.
To je triangularna veza slike (image), medijuma i tijela koja manifestuje funkcije imaginacije, aktiviranje percepcije, kao i odnose univerzalnog i poetičke strukture sopstva. Koristeći unakrsna povezivanja između različitih medija, ona postavlja pitanje šta je slika, kakva je njena funkcija, problematizuje odnos unutrašnjih i spoljašnjih slika koje su u stalnoj interakciji. Ona preispituje sliku, tijelo i medij.
Percepcija posmatrača sljedeća je tema projekta 'Misliti slikom' u kojem umjetnica preferira na naučna znanja”, riječi su istoričarke umjetnosti Nataše Nikčević, komesara crnogorske izložbe u Veneciji.
Izvor:(Vijesti)
