Parzival je konj koji je napunio već 19 godina života. Nije to malo, obično je životni vijek ovih četvoronožaca oko četvrt vijeka. Sa njim vježba, još od davne 2004. Holanđanka Adelinda Kornelisen. I, ne samo da vježba, nego su njih dvoje u discplini "dresura" postali tako dobar tandem, da su osvojili četiri evropske titule, jednu svjetsku, a na prošlim Olimpijskim igrama došli do srebra u pojedinačnoj konkurenciji, te bronze u timskoj.

Međutim, pohod na zlato u Rio de Žaneiru naišao je na jednu prepreku.

U utorak ujutru, Adelinda je došla do štale i vidjela kako njen Parzival ima veoma otečenu glavu. Primijetila je i da njome povremeno udari u zid. Izmjerila mu je temperaturu, bila je daleko iznad uobičajene, pa je brzo pozvala veterinare.

Utvrđeno je da ga je ujeo neki vrlo ozbiljan leteći insekt, ili neki od paukova, pa mu je čitavo tijelo, a naročito glava, bila puna otrova.

Adelinda se odmah dala na ispiranje organizma njenog ljubimca: tečnost mu je davana u velikim količinama ne bi li se toksini izbacili iz tijela. Temperatura je bila i dalje visoka, tek neznatno manja od početne.

U srijedu su veterinari, kako timski, tako i lokalni, brazilski, koji su zaduženi za sve konjičke discipline na Igrama, mogli da radosno konstatuju da je životinja sve bolje. Otok je spadao, temperatura se približavala normalnoj, pa su čak posavjetovali holandsku olimpijku da ipak krene u pohod na zlato.

"Idi, nastupi. Trebaš timu, nema ovdje zamjene, bez tebe će čitav tim propasti", govorili su.

Adelinda Kornelisen je izvela svog Parzivala na borilište. I, te trenutke je u svom dnevniku opisala ovako:

"Kako su nam savjetovali, tako smo i uradili. Odosmo u arenu, prošli smo dva kruga, on je djelovao srećno i spremno. Vratimo se u štalu, temperatura pada... Ponovo teška pitanja, šta raditi? Svi znamo šta je bilo dan ranije. A opet, nikog nema da zauzme moje mjesto ako se povučem, izneveriću tim. Pitanja, pitanja... Šta da uradim? Šta je najpametnije? Pričala sam sa nekoliko veterinara, sa trenerom tima. Svi doktori dali zeleno svjetlo. Pa, dobro, pokušaću. Groznica je spala, toksini su, dakle, izbačeni. Malo je još otečen, ali prolazi i to. Ma, dobro, idemo. I, izađemo na zagijravanje. Počela sam laganim ritmom, da se privikne. Ali, iako je prividno djelovao okej, osjetila sam da moj Parzival nema dovoljno snage. Riješila sam da više hoda, kako bi sačuvao energiju. I, kada smo konačno izašli na samo takmičenje, da počnemo naš nastup, osjetila sam da on toliko toga daje od sebe... Istinski je to borac, nikada ne odustaje. Kako bih ga sačuvala - tog časa sam odustala od Igara. Moj drugar, moj prijatelj, komj, koji mi je dao sve od sebe cijelog svog života - ne zaslužuje ovo. Samo sam pozdravila žiri i publiku i otišla iz arene".

Blic