Moooooreee. Gooooodišnji odmoooor.  Konačno! Oh čekaj, pa ja sam već bila na godišnjem i to u Americi, ali to je bilo u maju, i Amerika nema lijepo, slano more kao naša braća Crnogorci, a nema ni Crnogorce jer se tamo puno radi, a svi znamo da njima to baš i nije omiljeno, tako da se onda to ne računa u ljetovanje, zar ne? Ako mene pitate, meni ljeto kao i da nije bilo ako nema mora, bistrog, hladnog mora, i borovih iglica koje mi padaju na glavu kao kineska smrt.

E, ovog ljeta sam se (na)odmarala više nego ikad i nije mi žao. Evo, upravo sam inspiraciju za ovu kolumnu dobila sjedeći na kamenčićima crnogorske rivijere, jer za ležaljku nisam imala, ili sam imala, ali iz principa nisam htjela da dam.

Kog principa? Tog principa koji me obavezuje da moram da uzmem dvije ležaljke i jedan suncobran uprkos tome što sam sama došla na plažu i što želim da se sunčam, a ne da sjedim ispod nekog fluorescentnog reklamnog šatora pod kojim je milijarda stepeni. Ili iz istog tog principa iz kojeg im Barske smokve koštaju četiri eura, a iste te u Podgorici jedan euro.  Ili iz principa iz kojeg hoće da mi naplate grožđe po cijeni papaje. pa im je tako grožđe tri i po eura kao da je tog jutra sviježe stiglo iz Toskane, a ne da su otresli sva brda sa kojih su sišli.

Ili...

Iz istog onog principa iz kojeg mala flašica obične vode u Kotoru košta 80 centi, ali za mene pošto sam „njihova" onda 50 centi. I nisam bila „njihova" nego sam veče prije popila tri čaše vina jer je čak i ono jeftinije od svježeg grožđa, pa sam u radnju otišla u pidžami, što je slatka mala mještanka koja mi je rekla da lijepo mirišem (upitno je bilo na šta) protumačila kao da sam njihova. Nisam ja ni svoja, a kamoli njihova, ali sve dok pijem po „njihovim" cijenama ako treba i biću. Eto, iz tog principa sjedim na kamenčićima i lijepo mi je.

Da se odmah razumijemo, prije nego što počnete da skičite kao mačići kada im neko stane na rep, tekst nije pisan u cilju omalovažavanja ili nipodaštavanja. Ja volim Crnu Goru i Crnogorce, a poneki vole i mene.

Realno, kako se od raspada Srbije i Crne Gore nije puno toga promijenilo, pa tako Crnogorci i dalje žive u Beogradu, a mi i dalje ljetujemo u Crnoj Gori, riješila sam da detaljnije obradim ovu neraskidivu vezu na relaciji Bg-Bd. „Studija" je izvedena na nekolicini pretežno (meni) lijepih i privlačnih muškaraca, s krštenicom starom između 30 i 40 godina, i mjestom rođenja „negdje između planina i mora", isključivo na osnovu ličnih zaključaka i doživljaja.

Pa da počnemo:

- Najčešće žive na Vračaru, što će, čini mi se, uskoro ući u istoriju seobe Crnogoraca.

- Od njih ćete čuti kako je njihova zemlja najljepše mjesto na svijetu, ali vazda ćete vidjeti da radije žive u Srbiji nego u toj svojoj najlepšoj zemlji.

- Na pozamašnom poznavanju mape velegrada bi im pozavidjeli i svi beogradski taksisti.

- Znaju tačan naziv (sadašnji i bivši) svake ulice uzduž i poprijeko. Ime svakog lokala, konobara i konobarice koji su radili, koji rade, a vala i koji će tek raditi.

- Vlasnici su njihovi kumovi.

- Zarađuju 500 eura, a troše 1200. Mjesečno.

- Svi imaju završene fakultete. Koje? Pivatne.

- Na Evroviziji ih je predstavljao bend „Highway", a nemaju auto-put, ali dobro, ni Lepa Brena nije lijepa, pa je tako zovu, šta sad.

- Omiljena pjesma im je „Balada disidenta" i „S namjerom pođoh u veliki grad".

- Gotovo svaki se izvlači da ne radi što je duže moguće, a onda kada više nema gdje on dođe u Beograd da bude direktor neke firme.

- Kada kupuje nešto traži da to bude najsavremenije, najnovije i najbolje. Cijena, naravno, nije problem, završiće on to.

- Ne puši cigarete, samo tompuse, a ako ga pitate, oduvijek je.

- Uvijek ima ta neka svoja mjesta i naručuje „Meni ćeš ono moje".

- Ima odgovor na svako pitanje. Za njega „ne znam" ne postoji, a ako i ne zna saznaće. Odmah. Dva, tri poziva i to ti je završeno.

- Kupuje isključivo nov auto. Ne može on da sjedi nakon nekog debelog, zadriglog penzionera koji se nije kupao tri dana i čija soba već neko vrijeme bazdi na smrt. Što bi on jednom riječju rekao: „Pih!"

- Na njemu najčešće manjka stila, ali sat zna da odabere. Najskuplji, ali za njega ispod cijene, ili ispod ruke, nisam baš ulazila u detalje.

- Načitan je. Pročitao je sve od Balzaka pa do Tomasa Bernharda, a neke komade i po nekoliko puta.

- Zanima ga istorija, a i šta bi drugo kad samo to i imaju.

- Kancelarija mu je tamo gdje je on i uvijek ide nešto da „završi". Kolima, naravno. Zatamnjenim, po mogućstvu.

- A taksi po potrebi uvijek zove na ime: „Alo, ovde Miro, je l' može jedan kod „Splendida"?"

E sad, kada sam navela kategorično nekoliko skromnih, ali morate teška srca priznati istinitih činjenica vijreme je da obradim i tu čuvenu, uvijek atraktivnu, temu muško-ženskih odnosa. E, tu već važi nekoliko pravila.

Ukoliko ste Beograđanke, apriori ste svrstane u kategoriju „poželjna". Ukoliko još kojim slučajem nosite titulu „najlepša Beograđanka" (što nikada do sad nisam saznala kako se dobija, ni kako se nosi, a ni ko je u žiriju, samo da nisu isti oni što drže privatne fakultete), onda vam je mjesto pod suncem obezbjeđeno, ali nikako ne smijete da budete „metla", a ni „krpa", ne znam, ne pitajte me što, valjda imaju neku traumu od čišćenja.

Dalje, poželjno bi bilo da ste pametne, male mudrice ili da bar imate dar da ih ne obrukate u društvu. Koje će, podrazumijeva se, uvijek biti njegovo, a ne vaše.

A šta možete da očekujete od njih? Ne mnogo kao što pričaju. Na djelu su ipak daleko siromašniji nego na riječima. Bi oni, ali ih je nešto spriječilo.

A ako se pitate kakav bi vam život bio sa njim, evo odgovora: Na početku beskrajno zabavan, a vremenom isti kao s početka. Nemojte da očekujete neke promjene, to tvrdoglavije od stijene, ali zato šta god vam zatreba oni će da vam završe. Dva tri telefona, malo drame i eto ga, problem je prošlost. Dobro, kod njih je na neku bezazlenu foru, problem uvijek i budućnost, ali nikad sadašnjost. Sjutra ćemo o tome.

Ako poželite da se spustite malo do mora, nikakav problem, ovi njegovi „drže" cijelo primorje. Apartman je na pravih 30 metara od plaže, a ne onih agencijskih iza brda, vozač od aerodroma do apartmana njegov čovjek, gliser tu, ležaljke tu, suncobran tu, i naravno najbolja pica na primorju, na ribu zaboravite, valjda im se smučila za sve ove godine.

Od vašeg dolaska napraviće čitavu feštu i vi ćete uz malo sreće, u najmanju ruku, biti dočekane kao Jovanka u najbolje vrijeme.

I fun fact za kraj:

Svakom Crnogorcu jedna Beograđanka dođe glave, i svakoj Beograđanki jedan Crnogorac dođe glave...

Preuzeto sa zenablic.rs