Bračni parovi koji su se zavjetovali pred Bogom smatraju da je njihova veza jača i teže raskidiva. Blagoslov crkvenog braka osjetio je i junak ove intimne ispovijesti, koji je posjetom manastiru Ostrogu načinio svoje prve korake ka pravoslavnoj oduhovljenosti.

Događaj koji mu se desio pri prvoj posjeti Ostrogu, neće zaboraviti, a ostavio je divan utisak na njega i njegovu suprugu. Budući da je odjednom krenuo u crkveni život, poštujući duhovna pravila skoro svako po redu i propisu, duboko je vjerovao da nije propustio ništa.

Uplatili su u jednoj agenciji prevoz minibusom i sjutradan sa sinom krenuli put Ostroga. Što su se više približavali manastiru, žena i sin su se raspravljali. Kako se minibus približavao planini, svađa je bila sve jača i jača.
Ušavši u gornji manastir i cjelivavši mošti Svetog Vasilija, pomolio se za zdravlje. Tri puta se vraćao unutra, ne znajući zašto.

Kada je ušao treći put, ugledao je nekoliko ljudi koju su bili u molitvi, sklonio se do zida i čekao da se molitva završi. Po završetku odoše svi, a tada je očekivao da porazgovara sa monahom.

Suvonjav i visok mohah prvo ga je upitao nešto što ga je ostavilo bez riječi.

"Da li ste vi vjenčani u crkvi?!

Glavni junak ove priče ostao je ukočen i zbunjen, a razmišljajući u sebi pomisli da je sve nekako ispunjavao sada, ali shvati da se on i supruga nisu vjenčali u crkvi. Kako mu je to promaklo ni sam nije znao.

Odmah se dogovorio se ženom o vjenčanju čim stignu u Beograd. Prvi dan po povratku otišao je da zakaže vjenčanje u crkvi. U to vrjeme bio je Petrovski post, pa su morali da sačekaju njegov kraj kako bi se vjenčali.

Na zakazano vrijeme prve nedelje po Petrovskom postu nađoše se mladenci sa kumovima, kada je otpočela sveta tajna vjenčanja.

Posle tog čina, naredni mjeseci predstavljali su najlepši period njihovog zajedničkog života. U to vrijeme oni su praktično živjeli svoj novi "medeni mjesec" - bez svađa, rasprava i bilo čega što bi im remetilo Bogom blagosloveni brak sklopljen u crkvi.

Izvor: BastaBalkana.com