Poslije više od 10 hiljada pređenih kilometara za dvije nedjelje, Avganistanski omladinski orkestar se vraća u Kabul – poslije nastupa u Vašingtonu, Njujorku i Bostonu.
Kompozicija Morisa Ravela "Bolero" je prvi put izvedena u pariskoj Operi 1928. Nju su ovdje u Bostonu u Masačusetsu, izveli avganistanski studenti muzike. Klasične violine i tromboni su mogli da se čuju zajedno sa rubabima i sitarom. Avganistanski omladinski orekstar je izveo ovo čuveno djelo u Centru „Kenedi“ u Vašingtonu, u Karnegi holu u Njujorku i ovde, u Konzervatorijumu Nove Engleske u Bostonu.
To je bila posljednja stanica turneje po Sjedinjenim Državama, koju su najvećim delom finansirali Državni sekretarijat i američka ambasada u Kabulu. Mladi muzičari su većinom bivša siročad i „djeca sa ulice“, koja su se rodila u zemlji u kojoj je Taliban zabranio izvođenje muzike čim je preuzeo kontrolu nad Avganistanom, 1996. Negin je iz pokrajine Kunar, nemirnog područja na istoku zemlje. Ona je iz prve ruke iskusila Taliban.
„Moj mladi zet, koji je sada u dvadesetim godinama života, odveo me je nekoliko dana nazad u pokrajinu Kunar. Talibani su ga izveli iz autobusa i odmah pitali zbog čega je obrijao bradu. Kakav je on musliman? Onda su ga tukli bičem sve dok mu leđa i ruke nisi bili obliveni krvlju. To je jedna od najstrašnijih stvari koje pamtim.“
Djeca danas više nisu na ulici, u njihovoj zemlji se slobodno izvodi muzika, a Avganistanski omladinski orkestar završava turneju po nekim od najslavnijih američkih muzičkih sala. Negin će imati mnoštvo lijepih uspomena sa putovanja.
a ovakav muzički razvoj, zaslužan je Ahmad Sarmast. On je 2009. osnovao avganistanski Nacionalni muzički institut, i na kraju Avganistanski omladinski orkestar
„Veliko mi je zadovoljstvo što je grupa avganistanskih omladinaca, u kojoj su i dječaci i djevojčice, postigla toliki muzički uspeh za tako kratko vrijeme i što su sada ovde u Sjedinjenim Državama kao ambasadori avganistanske kulture, koji svojom muzikom ilustruju pozitivne promene u Avganistanu u proteklih deset godina.“
Još jedna studentkinja, Gulalaj, zahvalna je što joj je orkestar promijenio život.
„Kada se osvrnem na svoj život i pogledam sadašnju situaciju, mogu da kažem da mi se život sada mnogo promijenio. Hoću da kažem da se mnogo poboljšao. Muzika je donijela velike promjene u moj život.“
Po završetku turneje, studenti će se vratiti u svoju školu u Kabulu. Vratiće se životu koji prije svega nekoliko godina nije bio moguć – sa uspomenama na putovanje kakvo pod Talibanom nisu mogli ni da sanjaju.
„Kad smo došli u Njujork, prvi put smo vidjeli oblakodere. Pokušavali smo da im vidimo vrh, ali oni imaju beskonačno mnogo spratova. Tako su visoki! Njujork je divan. Sva tri grada koja smo posjetili su divna, ali meni se najviše dopao Njujork.“
(Izvor:Glas Amerike)
