Jedna doktorka, koja je željela ostati anonimna, rekla je za Al Džaziru da se trgovina ljudskim organima raširila u državi, budući da su se podudarile želje siromašnih prodavača organa i bogatih kupaca. Kaže da ljekari nijesu dio ove trgovine, dok hirurzi, prema njenim riječima „dobijaju naknadu samo za transplantaciju“.

"Postojala je velika mreža povezana sa Izraelcima koja je ubijala one koji nemaju novca da pređu u Izrael. Dobijali su naknade za njihove organe koji su čuvani u banci organa, dobro poznatoj jedinicama za bubrežne bolesti u Egiptu. Krijumčarenja Afrikanaca u Izrael preko Sinaja vršena su cisternama u kojima su se prevozile na desetine imigranata kako bi prešli kroz tunel Ahmed Hamdi. Međutim, poljuljana sigurnosna situacija na Sinaju učinila je ovakvu vrstu krijumčarenja velikim rizikom.“ 

Bivši radnik jednog poznatog medicinskog centra za transplantaciju organa u Gizi kaže da „mnogi siromašni Egipćani ne žele donirati organe zato što to vjera zabranjuje, ili zbog straha za vlastiti život, ili ih njihovi bližnji i porodica od toga odvrate.“ Za Al Džaziru kaže da je „cijena bubrega, koji je najtraženiji organ, dostigla iznos od stotinu hiljada egipatskih funti (19 hiljada dolara) dok je cijena pankreasa 15 hiljada egipatskih funti, a plućnog krila i jetre oko 30 hiljada. Zbog toga je došlo do okretanja ka izbjeglicama i imigrantima, posebno Afrikancima koji su bez porodica i mogućnosti da pregovaraju.“

On kaže da nije mogao nastaviti svoj rad u medicinskom centru zato što je smatrao da su to „ne samo nelegalne nego i nemoralne operacije, jer je centar vršio obmane pri izradi baze podataka velikog broja dobrovoljnih donora ili odgovarajućih prodavača svojih organa, djece žrtava trgovine i bolesnika.“ 

Međunarodni stručnjak za medije i razvojnu komunikaciju Ahmad Jafar kaže kako je iz nekoliko slučajeva kojima se bavio mogao zaključiti da je Egipat sa svojom središnjim geografskom pozicijom između tri kontinenta postao kapija za ulazak i izlazak iz Afrike. Trgovina ljudima nije organizovana samo između organizacija i država, kaže on, nego to obavljaju i službenici sigurnosnih službi i drugi uticajni ljudi koji imaju mreže veza i interesa sa biznismenima. Ovi interkontinentalni zločini mogu se suzbiti jedino osvješćivanjem ljudi i represivnim mjerama protiv kriminalaca koji ih čine.  

Advokat i borac za ljudska prava Ezet Gonim kaže da je „trgovina ljudima, bez obzira da li se radi o prodaji ljudi ili ljudskih organa, međunarodno zabranjena“ i da postoji razlika između dobrovoljnog davanja organa koje je zakonom dozvoljeno i trgovine organima kojom se zakon krši.  

Podaci egipatskog Ministarstva unutrašnjih poslova govore o tome da je Ministarstvo razbilo nekoliko mreža trgovine ljudskim organima kojima se upravljalo iz ugostiteljskih objekata u centru Egipta, da su uhapšeni donori organa koji su posjedovali velike novčane iznose i potvrde ovjerene od institucija u kojima stoji da su dobrovoljno donirali svoje bubrege.

Zaplijenjen je i određeni broj legitimacija drugih donora koji su se pridružili mafiji koja se bavi trgovinom organima kako bi nagovorili i druge da prodaju svoje organe.