Niko od 35 putnika i šest članova posade nije preživio stravičnu eksploziju,  a identifikacija poginulih trajala je punih 10 dana. I pored toga identifikovano je svega 26 tijela. Njih su sahranile porodice, dok su ostaci ostalih putnika i članova posade pokopani u zajedničkoj grobnici na podgoričkom groblju Čepurci.

Među putnicima bilo je djece, starijih, đaka, vojnika, profesora, radnika. Bilo je svih - Crnogoraca, Srba, Makedonaca, Albanaca. Skupa su sletjeli u smrt, u vrletima masiva Maganik.

JAT-ovom Karavelom upravljao je Žika Maglić. Tokom nadlijetanja iznad Mojkovca u tom mjestu nije radio tzv. radio-far. Zato se u komunikaciju sa pilotom uključila kontrola leta u Golubovcima, jer je već bilo vrijeme da Karavela počne da slijeće. 

Veza sa avionom se, međutim, prekinula u 10.21 časova. Istragom je utvrđeno da su kontrolori leta u Titogradu svoj posao obavili po propisima, pa nije tražena ničija odgovornost za tragediju. 

Poslije tragedije, ostala je pretpostavka da je pilot Maglić vrh Babin zub, vidio u posljednjem trenutku i da je pokušao da digne avion u čeu nije uspio.  Karavela udarila u liticu repnim dijelom i u eksploziji se naprosto raspala.