Niotaimori je japanski naziv za serviranje sušija na goloj ženi. Ako se radi o golom muškarcu, tada se to zove - Nantaimori. Ipak, golo žensko tijelo je popularnije od muškog. Puno češće se nalazi na stolovima restorana u Japanu, no i u drugim dijelovima svijeta, u Australiji, Rusiji, Njemačkoj itd., ali tada se na njima poslužuje svakakva hrana, ne samo suši, prenosi 24sata.hr.
Ova tradicija nastala je još u vrijeme samuraja koji su pobjede u bitkama slavili u kućama gejši - tako da su jeli hranu s njihovih golih tijela. Nekad je, takođe, bio običaj da djevojka s koje se jede mora biti djevica, ali danas to više nije važno.
Žena koja radi kao suši model (ostala je anonimna) rekla je kako postoje dvije pozitivne stvari vezane za taj posao - novac i uzbuđenje.
Pogledajte u videu kako to izgleda u jednom njemačkom restoranu:
- Prije nego postane živi tanjir za suši, osoba (uglavnom žena) najprije trenira kako ležati satima na stolu a da se ne pomjeri. Mora biti sposobna podnijeti dugotrajnu izloženost svojeg tijela hladnoj hrani i bockanje štapićima dok gosti jedu. Prije nego ta usluga započne, žena se mora okupati sa posebnim sapunom koji nema nikakv miris, a na kraju se polijeva hladnom vodom kako bi rashladila tijelo i tako napravila dobru podlogu za suši koji dolazi na nju - objasnio je stručnjak za tu tematiku Jack Herbert.
Dodao je kako je običaj da se hrana jede direktno s kože modela, ali u pojedinim državama je to iz higijenskih razloga zabranjeno. U nekim zemljama je ovakvo serviranje hrane izazvalo burne reakcije.
Na primjer, lani su se ljudi pobunili nakon što su se na društvenim mrežama pojavile fotografije iz australijskog restorana Kruz Bar. Neki su to nazvali jezivim, nemoralnim i neprihvatljivim, pozivali su vlasti da restoran zatvore jer iskorištavaju žensko tijelo. Ipak, ako ćemo realno pogledati svijet u kojem živimo, posluživanje hrane na golom ženskom tijelu nije ništa lošije od striptiz barova, svijeta mode i modela, golotinje i pornografije na svakom koraku itd.
Ovako to izgleda u Kruz Baru u Sidneju:
Komentari