Malo ko zna anegdotu o tome kako su nastale njegove cipele, u kojima je uvijek pješačio. Pogotovo je bio zanimljiv podatak da je sam vodio brigu o svojoj obući, prenosi 24sata.rs.

U svešteničkim krugovima dugo će se prepričavati kako je patrijarh Pavle imao lijepe cipele - lake, udobne i besprekorno sjajne.

- Jeste - osmjehivao se patrijarh Pavle kada su ga pitali za cipele. - Udobne su, mogu u njima dugo da pješačim.

- Gde ste ih kupili?

- Eh, kupio! - rekao i odmahnuo rukom kao da je stavio tačku na razgovor.

 A iza ovih cipela stoji malo neobična priča: cipele, u stvari, nekad bile ženske čizme - našao ih patrijarh, bačene, blizu kuće svoje sestre. Zagledao ih, prevrtao, vidio da su stare i očuvane. Poslije nekoliko dana u svojoj maloj radionici načinio je sebi dobre cipele.

Patrijarh Pavle je bio veoma cijenjen zbog svoje skromnosti i mudrosti. Nije mu bilo ispod časti da šije ili da popravlja prozore. Sjećanje na ovog neobičnog, blagog čovjeka, koji je bio istovremeno i intelektualac i zanatlija, ostalo je živo i pet godina nakon njegove smrti.

Dok su mnogi kupovali luksuzne automobile, on je svuda išao pješke ili javnim gradskim prevozom. I to u cipelama koje je sam pravio, ali i popravljao.

Priča kaže da ga je obućarskom zanatu naučio neki čovjek koji je popravljao cipele u blizini Patrijaršije, a neki kažu da je zanat “pendžetiranja đona” naučio u manastirima.

Jednog dana je vidio vozača ispred patrijaršije kako mijenja gumu i zatražio da mu pozajmi parče od gume koju je čovjek namjeravao da baci. Od te gume je izrezao kalup i tako zakrpio svoje cipele.