Akademik Radoslav Rotković je kazao da opus sličan opusu Miraša Martinovića „ne može da se nađe niđe na Balkanu, pa ni u Evropi“.
Ovđe je riječ o jednoj osobenoj književnoj tvorevini, prije svega, zato što tu nema klasične kompozicije: uvoda, zapleta, raspleta. Tu su pomiješane poezija i proza, pa je baš kao u „Gorskom vijencu“ nemoguće odrediti žanr. To u estetici nije ni vrlina ni mana – rekao je akademik dr Radoslav Rotković.
Snovi i priče
Na temelju čitalačkog iskustva sa knjigom „Antički gradovi, snovi i sudbine“ prof. dr Gracijela Čulić kazala je da Miraš Martinović gradove tretira kao „znakove i zagonetke u prostorima“.
-Oni su prizori izgubljenih vremena. Martinović zna da je ono što je on sanjao, već živjelo, a ono što živi, mora prepoznati svoj san – dodala je prof.dr Gracijela Čulić.
Ona je konstatovala da Miraš Martinović „snove pretvara u priče, a priče u sudbine“.
-Nizovi trajanja su beskonačni. Prepliću se kao galaksije koje vezuju vrijeme i kamen. Prolaze kroz snove i snoviđenja. Ponekad su samo slutnje, ponekad poruke i pouke. Zapisi na kamenu čuvaju sjećanja. Samo pogana duša zapis odvaja od kamena, gradove od pamćenja – kazala je Čulić.
Zlatne niti
Publicista Vlado Duletić predstavio je Miraša Martinovića kao „fanatičnog zaljubljenika u antičke tajne, misterije i kulturne dubine“.
- Tragajući za antičkim biljezima na ovim turbulentnim prostorima Miraš Martinović je literalno oživio mnoge naše davno zamrle gradove i duboko pronikao u njihove tajanstvene snove i metafizičke odsjaje – kazao je Duletić.
Miraš Martinović svoju opčinjenost antičkim gradovima i istraživački posao na njima objasnio potrebnom komunikacije sa „vanvremenom logikom koja uzima i vodi pisca“-
- Proučavajući gradove sama se zlatna nit nudi, sam ključ se nudi. I tako sam, istražujući po terenu, vjerujem uspio da te gradove oživim na način što sam prepoznao njihove sudbine – istakao je Martinović.
U muzičkom dijelu programa nastupila je flautistkinja Angela Mijušković. Program je vodila Dolores Fabian.
(Izvor:RTCG)