Iako je ova vrsta terapije rezervisana zapravo za ozbiljna medicinska stanja, kod nas je, izgleda, postalo moderno ići na infuziju čak i iz banalnih razloga kao što su umor, prehlada, ili jednostavno samo da se “nabije“ bolja snaga. 

Tu vrstu usluge bez jasnih medicinskih kriterijuma pružaju uglavnom pojedine zdravstvene ustanove, mada se i u državnim “sa vezom“ poneko provuče na ovu metodu. 

Stručnjaci čak upozoravaju na nonsens da se ova vrsta usluge oglašava i preko interneta, bez jasnih podataka o tome u kojim uslovima, gdje i koja vrsta infuzije se daje. 

“infuzija nije bezazlena medicinska metoda, jer mogu da je prate mnoge komplikacije“, kaže profesor dr Višeslav Hadži-Tanović, kardiolog. 

Pacijent može da iskrvari poslije intravenske terapije, kao što može da dođe do zapušenja vene zbog formiranja tromba, ili da se pojavi plućna embolija usled ugruška ili vazduha u veni. Nisu isključene ni infekcije, kao ni alergija na primjenjeni lijek ili drugu supstancu sa anafilaktičnim šokom i smrtnim ishodom. 

Za davanje infuzije najčešće se koristi vena na unutrašnjosti lakta ili gornjeg dijela šake, a onično se plasira fiziološki rastvor ili petoprocentna glukoza. Kroz infuzioni sistem se ubacuju i lijekovi kada je za kratko vrijeme potrebno postići terapijski efekat. 

“Ljekari obično kroz infuziju daju antibiotike, kada je u pitanju teška infekcija ili sepsa, zatim u kardiologijikada postoje jake srčane aritmije, ubrzani srčani rad ili kada popušta srce ili je došlo do infarkta“, objašnjava prof. dr Hadži-Tanović. 

Takođe, kod pacijenata sa teškim napadima astme, kod onih u šoku ili bez vijesti, i tokom operacija kada je pacijent životno ugrožen. 

“E, kada je sve ovo poznato i kada neko ponudi infuziju preko oglasa za brz oporavak, sa nepoznatim sastavom i bez konsultacije sa ljekarom, onaj ko to prihvati mora da bude svjestan da igra rulet sa sopstvenim životom odnosno da je životno ugrožen“, upozorava sagovornik za Novosti. 

On dalje objašnjava da svi profesionalni sportisti, bez izuzetka, koriste infuzije za brzi oporavak, a da one po pravilu sadrže doping sredstva, pa ne čudi činjenica da su mnogi od proslavljenih asova umirali na početku pete decenije od infarkta srca. 

“Još gora stvar je kada se u infuziju ubaci droga, a korisnik to ne zna“, dodaje još jedan aspekt priče o infuzijama za poboljšanje stanja ugledni profesor. 

“U početku to djeluje fascinantno, jer se posle infuzije korisnik ojseća snažnim, moćnim, pun je poleta, agresivan je i “lako toleriše napor“. Ali, poslije prestanka dejstva nastaje bezvoljnost i pospanost, kao i teška depresija sa nagonom za samoubistvo.“

B92