U znak žalosti za pokojnikom, rodbina od smrti počinje da nosi crno odijelo. Žene crnu maramu, a muškarci crnu košulju ili flor.

To se nosi godinu dana, i za to vrijeme rodbina ne učestvuje u veseljima, ne igra i ne pjeva.

Međutim, danas se dopušta da se crnina obavezno nosi do 40 dana, a po želji pola godine ili godina.

Ovdje treba naglasiti da se, bez obzira, kada se desio smrtni slučaj u porodici, obavezno slavi krsna slava, na isti način kao i uvijek.

Kaže se, čak, da je potrebnije slavu slaviti pod tim okolnostima, jer se u molitvama za slavu molimo za pokoj duša naših umrlih srodnika.

Ne treba u godini dana poslije smrti pokojnika praviti veselje u kući, svadbe, žurke, igranke i sl.

U svim ovim slučajevima i o svemu što je vezano za običaje o sahranama, dobro je posavjetovati se sa sveštenikom, jer su običaji različiti u raznim krajevima, pa je ovdje nemoguće pomenuti i ukazati da li je neki običaj dobar ili nije.

Po hrišćanskom učenju smrt je “kazna za grijeh”, kazna za Adamov grijeh prema Bogu.  

Prema prvobitnom Božjem planu čovjekov prelazak iz zemaljskog života u vječnost, trebao je biti bezbolan, jedan preobražaj duše i tijela, slično leptiru koji iz ličinke na krilima se uzdiže prema nebu.

Opanak.rs