Ovi metali su sada vrjedniji nego inače, zato što se suočavamo sa mogućnošću da jednog dana više nećemo moći da ih iskopamo iz zemlje u rudnicima. Iznenada je vaš stari pametan telefon vrjedniji nego što ste mislili.

Šta se nalazi u pametnom telefonu?

Na primjer, u veoma popularnom ajfonu procijenjeno je da ima 0,034 grama zlata, 0,34 grama srebra i 0,015 grama paladijuma. Takođe sadrži i manje vrijedan, ali ipak značajan aluminijum (25 grama) i bakar (15 grama).

I ovo je samo početak, s obzirom na to da pametni telefoni sadrže u sebi i rijetke elemente koji se nalaze u zemlji, poput itrijuma, lantana, terbijuma, neodijuma i prazeodijuma. Tu su takođe i plastika, staklo, baterija, a lista je dosta dugačka.

Svi su prisutni u relativno malim količinama, ali više od dvije milijarde ljudi trenutno ima pametne telefone, a broj se svakodnevno povećava. Šta više, koncentracija nekih od ovih elemenata, poput zlata i srebra je zapravo veća nego u istoj toj količini rude.

Jedna tona ajfona će imati 300 puta više zlata nego tona rude zlata i 6,5 puta više srebra u odnosu na tonu rude srebra. S obzirom na to da ljudi u prosjeku mijenjaju telefon na 11 mjeseci, stari obično bude sklonjen u fioku ili neku kutiju u ostavi. Jedva 10 posto njih se reciklira, kad dragocjene komponenete ponovo budu u upotrebi. Pravi mali rudnici leže upravo u fiokama, kutijama, na policama, a da to većina ljudi ni ne zna.

Šta se dešava sa resursima kad telefon "ostari"?

Izazov je kako oporaviti dragocjene materijale iz telefona bezbijedno i ekonomično. Značajan dio elektronskog otpada, uključujući i mobilne telefone, izvozi se i baca u zemljama poput Kine, gdje su radnici slabije plaćeni.Grad Điou, smješten na jugu Kine, je najveći elektronski otpad na svijetu. To je uzrokovalo velike zdravstvene probleme stanovnika, kao i zagađenje zemljišta, rijeka i vazduha olovom, živom i arsenom.

Recikliranje elektronskog otpada u zemlji odakle i potiče je veliki izazov. Na primjer, u Australiji, recikliranje se vrši industrijskim topljenjem, čija je cijena jako visoka, a svakako ovaj način nije u potpunosti ekološki bezopasan.

Ima li rješenja?

Naučnica Vina Sahavala sa Univerziteta u Novom Južnom Velsu u Australiji, predlaže pristup znatno manjeg obima. Ona budućnost vidi u malim fabrikama, koje bi postojale u svim državama i efikasno bi izdvajale dragocjene materijale iz mobilnih telefona, spaljivajući ostatke koji nisu vrijedni. Njen pristup je praktičan, jer smanjuje kontakt ljudi sa otpadom.

Telefoni bi se razbijali uz pomoć visokog napona struje, a zatim bi unutrašnje dijelove telefona robotička ruka stavljala u peć koja bi uz pomoć kontrolisane visoke temperature izvlačila vrijedne metalne legure, a onda bi se bilo koji potencijalno opasni i toksični materijali spaljivali.

Cijela mašinerija mini fabrika bi bila veličine kontejnera koji se koristi za isporuke.

Blic