Riječ je, kako navodi Pobjeda, o visoko sofisticiranim sredstvima komunikacije, telefonima sa softverski ugrađenim mjerama zaštite od prisluškivanja, virtuelnim promjenama broja telefona i lokacije poziva u slučaju „iznenadnog" nadzora. Koriste ga samo moćne obavještajne službe. O kakvoj je tehnologiji riječ, ukazuje i podatak da telefon ima razrađen sistem zaštite da kada telefon padne u ruke „neprijatelja" i prilikom pokušaja pretraživanja obavljenih razgovora softverski se aktivira uništavanje memorije.

Dva telefona su akcijom crnogorske i srpske policije zaplijenjena, treći, koji se nalazi u inostranstvu, je nedostupan. Uprkos svemu, postoje audio zapisi komunikacijskih veza, što navodi na zaključak da su crnogorske obavještajne službe, u akciji sprečavanja terorističkih napada, imale saradnju sa moćnom obavještajnom agencijom koja je nadzirala kriptovanu komunikaciju.

Mirko Velimirović iz Zubinog Potoka, koji se tereti da je bio dio grupe koja je spremala terorističke napade u Crnoj Gori u izbornoj noći 16. oktobra, nakon što je stigao u Podgoricu, odlučio  je ipak da spriječi zločinački plan Aleksandra Sinđelića i Bratislava Dikića, proizilazi iz naredbe o sprovođenju istrage,navodi Pobjeda.

Noć uoči planiranih terorističkih akcija, Velimirović je skupio hrabrosti, sam došao u policiju i inspektore upoznao sa zastrašujućim scenariom. Prema navodima iz naredbe za sprovođenje istrage, Velimirović je ispričao da je dobio 15.000 eura od Sinđelića kako bi u Crnu Goru dopremio 50 automatskih pušaka, tri sanduka municije i policijske uniforme koje je trebalo da smjesti u iznajmljenoj kući u Podgorici.

Velimirovićevo priznanje potvrdilo je ranija saznanja policije, ali je pravovremena informacija pomogla da se do kraja osujete teroristički napadi. Uloga ovog okrivljenog, prema njegovom svjedočenju, bila je da prenosi poruke koje je dobijao od Sinđelića i Dikića.

Crnogorska policija i Specijalni tim glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, u zajedničkoj akciji, 15. oktobra pohvatali su dio grupe koja je spremala napad na građane koji su, prema ranijim najavama lidera Demokratskog fronta, trebali da se okupe pred Skupštinom nakon proglašenja izbornih rezultata.

Kako je ranije Pobjeda pisala, Dikićeva grupa imala je zadatak da uđe na bočni ulaz zgrade Skupštine Crne Gore, prerušena u policijske uniforme, i da napadne policiju, a bila im je namjera i da, kako su sami to kazali, pokušaju napad na premijera Mila Đukanovića. Osim Velimirovića, Dikića i Sinđelića, Specijalno državno tužilaštvo donijelo je naredbu za sprovođenje istrage za još 13 osoba: Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića, Dragana Maksića, Srboljuba Đorđevića, Aleksandra Čurovića, Aleksandra Aleksića, Nikolu Đurića, Sinišu Ćetkovića, Dejana Stanojevića, Miloša Aćimovića, Ivicu Matića i Pericu Andrića.